Ono što se krije iza ove čudne i na prvi pogled neobične izjave je drevna i izvorna mudrost američkih Indijanaca iz plemena Lakota, čije značenje seže mnogo dublje od površnog tumačenja. Naime, ona uključuje jedan sasvim drukčiji pristup shvaćanju života i šire razumijevanje naše uloge u njemu. Podrazumijeva da smo dosegnuli određenu razinu svijesti o tome tko uistinu jesmo, gdje osjećamo prirodnu potrebu osloboditi se svih spona i neriješenih veza iz prošlosti koje nam više ne koriste kako bismo mogli slobodno izražavati svoju pravu prirodu...ljubav i radost. Značenje izjave "Danas je dobar dan za umrijeti" kako su ju Indijanci shvaćali, podrazumijeva da se nalazimo u stanju u kojem možemo iskreno reći samima sebi da smo u miru sa svime što se događa u našem životu, da je sve na svojem mjestu i da smo o svemu poveli računa najbolje što smo mogli. To znači da svi koje poznajemo znaju da ih volimo, cijenimo i poštujemo, da ne osjećamo nikakvo žaljenje, da nije ostalo nikakvih neizrečenih "oprosti" i "žao mi je" i da nema nedorečenih poglavlja u našim odnosima s drugima. To znači da je sve u našem životu potpuno i cjelovito na svim razinama tako da se možemo opustiti i bez opterećenja biti prisutni u sadašnjem trenutku, do te mjere da smo, čak i u slučaju smrti, sigurni da prema nikome nemamo nikakvih negativnih "dugovanja". Biti u tom stanju svijesti je uistinu veličanstven osjećaj, osjećaj koji ispunjava dubokim mirom i čistom radošću.
Međutim, prvi korak koji trebamo učiniti da bismo ostvarili to stanje unutarnjeg mira i duhovne slobode je da iscijelimo sve naše odnose s osobama iz naše prošlosti i sadašnjosti koji u sebi još uvijek nose okus gorčine, tuge, boli, patnje, zamjeranja, ljutnje, ljubomore, i ostalih negativnih emocija i nedorečenosti koje se, što spletom životnih okolnosti a što našim tadašnjim stanjem svijesti, nisu uspjele riješiti.
Želio bih ovdje s vama podijeliti jedan snažan i djelotvoran proces iscjeljenja koji će vam pomoći da dosegnete to stanje i koji djeluje neovisno o tome jeste li s nekim od tih ljudi još uvijek u kontaktu ili niste.
Pronađite neko tiho i mirno mjesto gdje ćete bez ometanja moći provesti neodređeno vrijeme. Opustite se i prema potrebi primijenite bilo koju tehniku ili pristup koji vam odgovara kako biste smirili svoj um i zakoračili u svjesnost sadašnjeg trenutka i ljubavi (naravno, ukoliko već niste tamo).
Sljedeća je stvar da se zapitate jeste li spremni biti slobodni? Doista. Jeste li spremni oprostiti i primiti oprost za svaku povredu koju ste uzrokovali ili otrpjeli? Ako je odgovor da, onda nastavite. Zamislite da ste na unutarnjem planu okruženi svojom obitelji, prijateljima, poznanicima, kolegama i svim ostalim ljudima koji su na neki način dotaknuli vaš život a s kojima još uvijek imate bilo kakvu vrstu energetske neravnoteže ili nedorečenosti. Dajte si vremena koliko vam je potrebno i dopustite svojoj intuiciji da prizove u vašu svijest sve te ljude. Pokušajte se pritom ne služiti previše svojim umom. Vaša će svijest sama od sebe izroniti sve te osobe s kojima imate nesređene račune, na isti način na koji vaš jezik nepogrešivo pronađe svaki, pa i najmanji zaostali komadić hrane koji vam je zapeo za zub bez da razmišljate o tome. Samo se prepustite unutarnjem osjećaju srca i njihova lica će se pojaviti. Kako se pojavljuju, poželite svakome od njih svoju dobrodošlicu i pobrinite se da se osjećaju ugodno i prihvaćeno. Ne morate se opterećivati njihovim brojem, što ih je više, to će iskustvo biti snažnije, a ujedno će vam poslužiti i kao ogledalo vas samih i shvatit ćete, ovisno od osobe do osobe koja se pojavljuje, na kojoj ste razini svijesti tada bili. Kada osjetite da su svi ljudi koji trebaju iscjeljenje ovdje s vama, zamislite da stojite pred njima i da svi pozorno slušaju što im imate za reći.
Osjetite da vam se srce otvara i da energija ljubavi isijava iz vašeg srca u srca svih ljudi koji stoje pred vama.
Kada ste spremni, duboko udahnite i recite iskreno:
"S ovom ljubavlju vam zahvljujem. Hvala vam na svim našim dijeljenjima, trenucima zajedništva, svoj našoj radosti, našim patnjama, svoj našoj boli, na svemu što smo dijelili kroz vrijeme. Zahvaljujem vam svjestan da su naše interakcije omogućile da rastem i da postanem osoba koja danas jesam. Hvala vam, hvala vam, hvala vam."
Dopustite da se taj osjećaj zahvalnosti i to novo shvaćanje ugnijezde u vama i postanu sastavni dio vas. Zatim udahnite duboko i recite iz srca:
"Sada, s ovom ljubavlju vam svima opraštam. Opraštam vam za svu bol, za patnju, povrijeđenost, ljutnju, nerazumijevanje i nesporazume koje smo ikada podijelili. Opraštam vam, opraštam vam, opraštam vam.
Budite neko vrijeme s tim osjećajem, posvijestite ga i osjetite ga u svoj njegovoj punini.
Nastavite još jednim dubokim udahom i recite:
"S ovom ljubavlju sada iskreno i ponizno molim za vaš oprost. S ovom ljubavlju vas molim da mi oprostite za sve misli, riječi i djela koja su stvorila patnju, bol i negativnu energetsku ravnotežu među svima nama, molim vas za oprost, molim vas za oprost, molim vas za oprost.
Nakon što ste iskreno oprostili svima i primili oprost, pošaljite svakome od njih ljubav i recite:
"S ovom ljubavlju, opraštam i oprošteno mi je! S ovom ljubavlju opraštam i oprošteno mi je! S ovom ljubavlju opraštam i oprošteno mi je! S ovom ljubavlju ja sam slobodan i vi ste slobodni! S ovom ljubavlju, ja sam slobodan i vi ste slobodni! S ovom ljubavlju ja sam slobodan i vi ste slobodni!"
Na kraju, zahvalite svakome od njih svojim naklonom i zamislite kako idete od jednog do drugog i međusobno se grlite s iskrenom radošću, lišeni uloga, svjesni da ste svi u suštini jedno, slobodni od svih dugovanja, sretni što napokon možete ostaviti prošlost za sobom.
Ako se dogodi da se sjetite još nekoga koga ste prvi put izostavili iz ovog procesa, ili ukoliko osjećate da s određenim osobama imate dubljih veza koje trebaju dodatnog razrješavanja, prođite kroz proces sa svakim od njih pojedinačno.
Razlog zbog kojeg ovo uistinu djeluje čak i bez fizičkog prisustva uključenih osoba je taj što ljubav koju ste im poslali nije sputana vremenom i prostorom, ona obuhvaća prošlost i budućnost i uvijek se izražava i iscjeljuje OVDJE I SADA, čekajući trenutak vaše spoznaje i tu leži njezina tajna i njezina snaga. Važno je da vi za vrijeme ovog procesa iscjeljenja doista osjetite čistu i iskrenu ljubav prema svakome od tih ljudi i da ste otvoreni i spremni oprostiti im i primiti oprost. To je ono što sve mijenja. Time ujedno pomažete i tim drugim ljudima da se na energetskoj razini oslobode tog tereta, čak iako toga nisu nužno svjesni.
Također, ukoliko još uvijek imate kontakt nekih od tih osoba, nazovite ih, pružite im ruku pomirenja i recite im da ste spremni raskrstiti s prošlošću. Vidjet ćete da su u većini slučajeva i oni zapravo čekali tu priliku, samo su bili previše ponosni ili povrijeđeni (čitaj: prestrašeni) da bi učinili prvi korak. Upravo je zato važno da vi budete onaj koji će inicirati iscjeljenje...
Kako biste usidrili vašu novu svijest i djelovali u skladu s njom nakon što ste završili proces, svjesno izgovorite sljedeću izjavu:
"Sada predajem svaku stanicu svog bića svom Božanskom sebstvu. Molim da budem doveden u savršenu ravnotežu na svim razinama svog bića kako bih mogao isijavati svoju Božansku prirodu savršeno na svim razinama, kroz sve dimenzije, SADA. Također, molim da sa svim osobama s kojima ubuduće dođem u dodir komuniciram izravno na razini božanskog sebstva kako bi naše međudjelovanje bilo za najviše dobro svih."
Naravno, provođenje ovog procesa ne podrazumijeva tek jednokratni čin, to također podrazumijeva da ćemo od sada živjeti svoj život u skladu s tim određenjem, tako što ćemo se prema drugima odnositi kao prema svojoj braći i sestrama, ne prosuđujući nikoga i ne čineći ništa što bi ih moglo povrijediti, poklanjajući im svoje poštovanje i ljubav. To znači gledati dublje od etiketa koje su si prišili i uloga s kojima su se poistovjetili i obraćati se izravno njihovoj suštini, njihovoj pravoj prirodi i komunicirati s njima na razini srca. Jasno, sve to podrazumijeva razvijanje naše vlastite svijesti, jedan kontinuirani proces samopromatranja, posvješćivanja i opažanja, shvaćanja i sagledavanja šire slike...prihvaćanja i ljuštenja naših vlastitih etiketa i odbacivanje vlastitih uloga, sve dok jednoga dana ne budemo u mogućnosti reći, sa iskrenim smiješkom i potpunim mirom: "Danas je dobar dan za umrijeti". To, unatoč prividnoj ironiji, nipošto ne znači odbaciti život. Naprotiv, to znači prihvatiti ga i uživati u njemu potpuno svjesni vlastite slobode.
Kad bih vam rekao da je iskustvo prosvjetljenja neposredno dostupno svakome od vas upravo ovdje i sada i da ovisi isključivo o vašoj spremnosti i otvorenosti da ga prihvatite, biste li mi povjerovali?
U našoj kulturi općenito, pojam prosvjetljenja koristi se pretežno u pjesničkom, metaforičkom ili pak krajnje religioznom smislu kako bi se opisalo nedokučivo i apstraktno iskustvo koje za naš život nema apsolutno nikakvog stvarnog značaja i koje je rezervirano tek za nekolicinu odabranih mudraca i jogija koji na teško prohodnim planinskim obroncima, negdje u zabačenim pećinama i manastirima, provode vrijeme u dubokoj meditaciji i samopromatranju, lišeni svakog kontakta sa izvanjskim svijetom. I premda ne želim na bilo koji način osporiti takav pristup prosvjetljenju ili umanjiti njegovu vrijednost, htio bih naglasiti da on nije nužno i jedini, nego da postoje i drugi putovi da se postigne isto.
U proteklih mjesec dana, otkako sam doživio iskustvo opisano u prethodnom postu i eksperimentirajući sa nejedenjem i gledanjem u Sunce, počeo sam iz jednog sasvim drukčijeg kuta doživljavati stvarno značenje prosvjetljenja koje je cijelo vrijeme nekim čudom skriveno pred našim očima a da smo toga rijetko kada doista svjesni. Doslovno, prosvjetljenje je svjesni i sveti proces prepuštanja energiji i svjetlosti Sunca da ispuni naše tijelo i našu svijest. To je toliko očigledno i samorazumljivo da ostanete zapanjeni kako to niste ranije uvidjeli. Nema tajnovitosti, nema mistike, samo očigledna istina koja našem uvjetovanom umu djeluje previše "prizemno" i "klišejizirano" da bi ju okvalificirao kao duhovno iskustvo vrijedno pažnje. U našoj svakodnevnoj percepciji sunčevog svjetla, obično se ne krećemo dalje od toga da prokomentiramo kako je zbog njega dan lijep i sunčan, a tek rijetko kada da ono omogućuje fotosintezu, dok o utjecaju na našu svijest ni ne pomišljamo. No, postoji li intimnije i svetije iskustvo od toga da stanete pred Sunce i sa čistom zahvalnošću i djetinjim povjerenjem pustite svjetlu da "prosvijetli" vaše cjelokupno biće? Tek sada počinjem shvaćati zašto su drevne civilizacije toliko obožavale Sunce i stavljale ga u središte svojih aktivnosti.
Gledajući u Sunce, osjećate da zajedno sa svjetlošću primate toliko informacija i toliko energije koje u tom trenutku ni ne možete svjesno obraditi ali koje se pohranjuju u vašim stanicama i zauzvrat nepovratno mijenjaju vašu svijest. U tim trenucima stapanja sa Suncem, shvaćate da je ono ogledalo vašeg unutarnjeg sunca, najdubljeg i najsvetijeg dijela vašeg bića, i da vi niste tijelo, da niste ego. Plamen radosti koji je buknuo u vama zbog te spoznaje gori svakim danom sve jače i nakon svakog gledanja u Sunce postaje sve snažniji, sve stvarniji. Jedna nova svijest počinje disati kroz vas. Odjednom postajete svjesni da je taj osjećaj toliko ispunjujuć i toliko ekstatičan da se ništa u izvanjskom svijetu ne može usporediti s njim. Otpada iluzija da je izvor vaše sreće negdje izvan vas, i samim time rješavate se ovisnosti o materijalnim stvarima.
Ono što svjetlost radi vašem tijelu i vašoj svijesti kada joj se prepustite je to da rastvara i rastapa vaša stara uvjerenja, emocionalne obrasce koji vas drže čvrsto prikovane za ego stvarnost i ostavlja vas slobodnima da budete ono što po svojoj prirodi jeste, nesputana radost i bezuvjetna ljubav.
Kao posljedicu svega toga, osim što imam sve manju potrebu za hranom, u zadnja dva tjedna sam, vjerovali ili ne, u stanju u kojem ne osjećam apsolutno nikakav strah ni zabrinutost... potpuno su se rasplinuli... jedino duboka smirenost, divljenje, kao i zahvalnost na ovom iskustvu života prožimaju cijelo moje biće. Stanje koje osjećam je toliko oslobađajuće i iznenađujuće da me preplavljuje potpuno novom sviješću snažne "ja jesam" prisutnosti i neobuzdane čiste radosti koja je toliko intenzivna i duboka da u njezinoj prisutnosti nikakve druge emocije jednostavno nemaju mjesta...
Ono što također jasno primjećujem je to da sam postigao stanje emocionalne nevezanosti prema vlastitoj prošlosti, u smislu da se svih događaja sjećam isključivo sa radošću i za ničim ne žalim jer shvaćam da je svako iskustvo bilo savršeno i sveto i dovelo me do onoga što jesam upravo u ovom trenutku. Nestalo je one emocionalne ego patetike, melankolije, sjete i tugaljivosti koja se obično veže uz sjećanja. Kao da su rukom odneseni. Nema potrebe za isprikama, jer ljubav i radost ne poznaju tako nešto kao što je krivnja (tko će koga kriviti za što i u koju svrhu?), a oprost je svjesni izraz ljubavi koji prirodno šaljete svojoj prošlosti i budućnosti. Ne mogu vam ni opisati koliko je oslobađajuće ne poistovjećivati se sa ulogama i pričama koje je vaš ego tkao godinama i umjesto toga jednostavno voljeti bez spona, čisto i iskreno, sada, bez razloga, bez pitanja...
Ni protok vremena ni prolaznost me više uopće ne pogađaju. Nemam osjećaj, kao dosad, da sam nešto izgubio prolaskom ovog dana i ne preispitujem jesam li mogao učiniti nešto drukčije ili bolje nego što jesam, jednostavno sam prisutan ovdje i sada u svakom trenutku i potpuno prihvaćam sve što se pojavljuje...
U prisutnosti svjetla, postajete sve lakši i lakši, osjećate kako vas svjetlost doslovno čisti i kako sa vašeg emocionalnog, mentalnog i energetskog tijela otpadaju stare ljuske i čahure, i sve što u vama nije svjetlo se transformira i rafinira do stupnja u kojem se nova svijest vašeg unutarnjeg božanskog bića može slobodno izraziti onakva kakva jest.
Primjećujem da više ne radim stvari zbog radosti, nego od radosti i to je najveći dar koji proizlazi iz nevezanosti. Međutim, nevezanost nikako nije isto što i ravnodušnost. To ne znači da vas nije briga za ništa oko vas ili da ste postali bezosjećajni. Naprotiv, svakom svojom radnjom nastojite drugima prenijeti radost vašeg novootkrivenog iskustva i pomoći im da shvate da više ne moraju biti ovisni o ničemu izvan njih kako bi bili istinski sretni...
Osjećate kao da u vašem tijelu nema više receptora za negativne emocije, ne mogu se zalijepiti za vas jer vam svjetlo podešava stanice na frekvenciju koja je daleko iznad frekvencije straha, tuge, krivnje i ostalih toksičnih emocija. Sve manje i manje potpadate pod utjecaj energija oko vas, i umjesto toga vi sada postajete oni koji isijavaju svoju energiju u okolni prostor i uštimavaju ostala polja, transformirajući ih i razrjeđujući energetsku gustoću i krutost. Vaša nova svijest je toliko snažna da onemogućava bilo kakvu identifikaciju sa vašim iluzornim "ja", sa sviješću ega, a ako se i dogodi da zbog nečega zaronite u niže sfere, u svakom ste trenutku svjesni toga, postajete svjesni kada vaš um na jedan profinjeni način pokušava povratiti svoju dominaciju nad vašom sviješću. Zapravo, postajete toliko svjesni da ste u stanju opaziti da je čak i vaša želja i težnja da gledate u Sunce jedna vrsta ovisnosti, samo na višoj razini...
Shvaćate da je pravi smisao gledanja u Sunce upravo buđenje te nove svijesti u vama, paljenje te božanske iskre, ali da ono samo po sebi nije svrha i nije izvor te svijesti. Ono je samo pristupna točka, prolaz do vaše suštine, do vašeg srca. To je vrlo bitno za razlučiti...
Osobina koju intuitivno poprimate gledajući u Sunce je ta da postajete poput njega, u smislu da odašiljete ljubav i radost svima podjednako, bez obzira na njihove površinske maske i priče s kojima su se poistovjetili, obraćajući se njihovoj pravoj prirodi izravno, zaobilazeći um. Nestaje svaka potreba za prosuđivanjem i zamjenjuje ju prihvaćanje i osjećaj jedinstva...
Dok stojite na svjetlu, prepoznajete koliko je sve to višeslojno, sva ta poistovjećivanja i ideje koje imate o tome tko ste vi...i da je prosvjetljenje kontinuirani proces ljuštenja svih tih slojeva identifikacije sa vaše svijesti...sve dok na kraju od vas ne ostane samo ono što seže dublje od bilo kakvih riječi i opisa...nešto što jedino možete doživjeti srcem...
Ono što je vrlo bitno kad pristupate procesu upijanja sunčeve svjetlosti, bilo gledajući u Sunce u vrijeme kad je ono prihvatljivo za vaše oči, ili zatvorenih očiju tijekom dana, je da to činite sa iskrenom zahvalnošću i povjerenjem da vam nikakva šteta ne može doći od Sunca. Prepustite se i prigrlite svjetlo, neka vaš odnos prema Suncu bude prožet djetinjim prihvaćanjem i povjerenjem. Nemojte se ograničavati i opterećivati u smislu da mjerite vrijeme, počinjete sa deset sekundi pa onda produžujete svaki dan dok ne dostignete neku unaprijed zamišljenu granicu od toliko i toliko minuta...to su sve stranputice koje vas drže u domeni uma, u stanju da morate paziti na vrijeme, što u vama stvara osjećaj blage podsvjesne napetosti i nameću vam dnevni limit unosa svjetlosti. Dok razmišljate o čemu sve trebate voditi računa pri tome, vi propuštate smisao cijelog tog procesa, a to je upravo da u tim svetim trenucima bivanja sa Suncem i kupanja u svjetlosti, utišate svoj um i stupite u dodir sa svojim istinskim sebstvom koje se otkriva u tišini i odsutnosti misli. Naučite vjerovati svom unutarnjem osjećaju. Ako vaše cijelo biće na intuitivnoj razini kaže "da" svjetlu, pustite da vas svjetlo ispunjava. Na kraju krajeva, to je ionako vaš osobni odnos sa Suncem. Jedini uvjet je da vam intenzitet svjetla nije prejak za oči i da ste sigurni da vam je iskustvo ugodno, sve ostalo su nečije ideje. Ovo je vrijeme u kojem učitelji i gurui nisu potrebni - vi ste svoj vlastiti guru. Neka vaš najveći učitelj u svakoj životnoj situaciji bude vaše neposredno iskustvo.
Prije nešto manje od godinu dana, otkrio sam glazbu jednog nevjerojatno talentiranog, ali relativno nepoznatog mladog "roots reggae" glazbenika i kantautora, Shimshaija, koju bih želio podijeliti s vama. Radi se o glazbi koju bi se prvenstveno moglo definirati kao "glazbu nove svijesti" koja kroz melodični reggae ritam i jednostavne, tečne, a opet duboke riječi prenosi osjećaj izvorne duhovnosti, transcedencije i mističnosti koja očarava... Iskreno se nadam da će pozitivna energija rezonirati s vama i da ćete uživati...
Želio bih podijeliti s vama iskustvo koje sam jučer doživio. U trenutku dok ovo pišem, prošlo je 47 sati otkako sam zadnji put jeo, točnije od petka navečer. Kako zadnje tri godine živim na sirovom voću i povrću, već me neko vrijeme privlači ideja o tome da isprobam kako je to živjeti bez hrane, živjeti isključivo od svjetlosti sunca i sve što jedan takav vid postojanja donosi sa sobom. Jučer ujutro sam se probudio s namjerom da ću preskočiti ručak i vidjeti što će se dogoditi i kako ću se osjećati. Prijepodne sam proveo sat vremena vani grijući se i upijajući sunčevu svjetlost i uživao u tom predivnom osjećaju. S obzirom da nisam osjećao glad, odlučio sam da neću ručati. Dan je bio prekrasan pa sam poslijepodne uzeo bicikl i otišao u prirodu. Dok sam sjedio na travi pokraj obližnjeg kanala, prepustio sam se toplini sunca koje je ugodno grijalo iako je puhao jak vjetar. Prva stvar koju sam primijetio otkako nisam jeo je ta da mi tijelo postaje sve lakše, nekako prozračnije i da mogu potpunije disati. Osim toga, osjetio sam da mogu oštrije i potpunije doživjeti svijet oko sebe. Sjedio sam tamo nešto više od tri sata, uronjen u ljepotu sadašnjeg trenutka koji se očitovao preda mnom.
Počeo sam čitati knjigu "Božanska Prehrana - Hrana Bogova" od Jasmuheen, (autorice knjige "Živjeti od svjetlosti" koja već dvadeset godina živi na prani) u kojoj ona govori kako je, u suštini, svatko od nas gladan nečega, bilo da se to nešto može definirati ili ne, i da postoje četiri razine gladi: fizička, emocionalna, mentalna i duhovna, i kako je svaku od njih učinkovito moguće utažiti jedino ako postanemo svjesni svoje prave prirode. Dok sam čitao te njezine riječi, osjećao sam da svaka rezonira duboko unutar mene kao istina i da smo mi mnogo više nego što mislimo da jesmo. Jednom kada probijete tu mentalnu barijeru koja vam uvjetuje da morate jesti da biste živjeli, sve ostale vaše predodžbe koje ste imali o sebi automatski otpadaju. Zakoračujete u sasvim novo stanje svijesti. Shvaćate da pomičete granicu onoga što je i nije moguće i da su ono što vas sprječava u ostvarivanju vaših vlastitih potencijala i vaših "nadnaravnih" sposobnosti tek uvriježene navike, strahovi i nesigurnosti vašeg ega koji se poigrava s vama, pokušavajući se održati na životu. Sjedeći tamo, dopuštao sam da svjetlost i energija sunca pune moje tijelo i rastapaju sve te programirane obrasce.
U jednom trenutku, dok sam gledao u sunce, pogodio me bljesak iznenadne i neposredne spoznaje - shvatio sam da je ono što ja uistinu jesam vječno i uvijek prisutno, da sam ja, u suštini, vječna radost i bezuvjetna ljubav, vječni bitak i da je to ona životna sila i energija koja održava moje tijelo i cjelokupnu kreaciju. U tom trenutku kao da se nešto prelomilo u meni i ništa osim te spoznaje više nije bilo važno. To je bilo intuitivno znanje. Ne mogu točno reći koliko je to iskustvo trajalo, možda tek nekoliko sekundi, ali ispunilo me je osjećajem ekstaze i spokoja koji je prošao cijelim mojim tijelom i svakom mojom stanicom. Kada sam se vratio doma, bio sam ispunjen trajnom radošću i srećom koja je cijelo vrijeme gorjela u meni istim intenzitetom i hranila me, iskrenom srećom koja ne ovisi o izvanjskim stvarima i koju ništa nije moglo narušiti. Srećom i radošću koja je proizlazila iz spoznaje mog pravog identiteta. Doživljaj je bio toliko intenzivan da su riječi doista nemoćne da prenesu njegovu srž. Najbliže čime to mogu pokušati dočarati je okus vječnosti. Tada sam još jednom posvijestio koliko su beznačajne i smiješne uloge ega s kojima se poistovjećujemo i koje doživljavamo kao stvarne. Nisam osjećao nikakvu glad i shvatio sam da smo jedino kad ništa ne jedemo, kad nam je tijelo čisto, u stanju prihvatiti i doživjeti jedno takvo uzvišeno iskustvo. Naše tijelo je poput prijemnika i svako uzimanje hrane zapravo predstavlja smetnju prenošenju tih suptilnih energija Izvora koji nas održava. Jer, na kraju krajeva, ako mi moramo jesti da bismo živjeli, zašto Sunce ne mora? Što jedu planeti i zvijezde, što jedu galaksije? Ništa. Njihova energija dolazi iz vječnog i nepresušnog izvora sveg života. Veličanstvena je spoznaja da ste vi dio tog bitka.
Ni danas, evo, još ne osjećam glad. Fascinantno. Ne znam koliko će to stanje potrajati, ali svakako ću nastaviti eksperimentirati i obavijestiti vas o daljnjem razvoju situacije...
"Možete živjeti svoj život kao da ništa nije čudo,
ili možete živjeti kao da je sve čudo."
- Albert Einstein
Shvatio sam da je izvanjski svijet kojeg svakodnevno doživljavamo, na jednoj dubljoj razini doista samo zrcalo našeg unutarnjeg svijeta. Iako se na površini doima čvrstim i određenim, vanjski je svijet mnogo plastičniji prostor, jedno zbirno kontekstualno polje koje se u velikoj mjeri mijenja i modelira ovisno o našoj percepciji. Zapravo, nekakav izolirani i čisto objektivni svijet doista nikada ne može ni postojati, jer ga svatko od nas promatra i doživljava na svoj jedinstven način. To nam se potvrđuje svakog dana iznova u raznim situacijama. Primjerice, kad automatski i nesvjesno prolazimo kroz život, kad smo nezahvalni i ravnodušni prema svemu, sve oko nas nam daje trenutačnu potvrdu tog našeg unutarnjeg stanja. Odjednom nam se ljudi koje susrećemo čine kao neprijatelji i stranci, a okolnosti u kojima se nalazimo djeluju sumorno, opterećujuće i sivo. To je naša projekcija koju nam izvanjski svijet reflektira. S druge strane, kad smo zahvalni na životu i prisutni u svakom trenutku, naš svijet odmah poprima sasvim drukčiji smisao. Na svakom koraku i u svemu oko sebe prepoznajemo ljepotu. Sve što vidimo je sveto, savršeno i veličnastveno... Ljepota se rađa u oku promatrača...
Do te spoznaje svetosti života i buđenja onog božanskog osjećaja povezanosti sa svime i divljenja, duboko u sebi, čovjek može doći jedino preko zahvalnosti... Zahvalnost je put koji nas trenutačno vodi do stanja u kojem smo istinski opijeni ljepotom trenutka, u kojem nas intenzitet doživljaja vječnog "ovdje i sada" prožima u potpunosti i otvara našu percepciju za prepoznavanje ljepote i čudesnosti života koja seže mnogo dublje od površnog svakodnevnog poimanja...odjednom shvaćate dublji smisao u svemu, uviđate da ste vi na toj dubljoj razini zapravo samo glumci koji glume u ovoj predstavi života. To otkriće vam postaje očigledno jasno... shvaćate da ste se previše uživljavali u uloge i zaboravili, bez obzira kakva je radnja filma, da ste vi tek glumci koji su pristali sudjelovati u njemu zbog samog iskustva...različitih iskustava. Shvaćate da ciljevi ega nisu važni, važan je način na koji duša doživljava život i koliko ćete kvalitetno u tom smislu odigrati svoju ulogu...koliko ćete ljubavi dati, koliko ste spremni oprostiti, možete li i u kojoj mjeri bezuvjetno voljeti...to su okviri unutar kojih počinjete sagledavati život. Počinjete nazirati obrise mnogo većeg scenarija od onoga koji vaš ego može uopće zamisliti i shvatiti. Sve više osjećate prisutnost skrivenog redatelja koja vam se očituje kroz mnoštvo naizgled slučajnih podudarnosti, događaja i okolnosti koje se savršeno poklapaju kako bi vas dovele do sve dubljeg i potpunijeg iskustva vas samih. Uviđate da se cijeli vaš dosadašnji život sastojao od niza svetih trenutaka koji su vas doveli do onoga što jeste upravo sada. U svemu tome prepoznajete veličanstvenost i koliko god to vašem egu djelovalo zastrašujuće i odbojno, koliko god se on tome opirao, shvaćate da je sve upravo onako kako treba biti, da je taj skriveni redatelj zapravo vaše više Ja i da ste vi na jednoj višoj razini sami odabrali scenarij vašeg života. Mjesto rođenja, godina rođenja, vaš izgled, spol, visina, boja kože, obitelj u kojoj ste rođeni, vaši roditelji i ljudi koji vas okružuju, same te okolnosti su već u početku poslužile kao smjernice koje su vas vodile do jedinstvenih iskustava, a ne nekih drugih. Tada shvaćate da u takvom grandioznom planu ne postoji nešto što bi se moglo nazvati slučajnošću, onako kako smo ju navikli doživljavati. Kada se osvrnete na svoj život, prepoznajete, duboko pod maskom pojavnosti, promjenjivih životnih okolnosti, ljudi i događaja, vječno i nepromjenjivo lice LJUBAVI koja vas cijelo vrijeme gleda u oči i tiho promatra, čekajući da vidi hoćete li ju prepoznati, hoćete li ju otkriti. Ta vas spoznaja ispunjava dubokom zahvalnošću i dovodi do potpunog prihvaćanja života. Tada se umjesto opiranja i straha rađa jedno dublje povjerenje u život, gdje ste svjesni da će se život uvijek pobrinuti za vas. Počinjete biti svjesni svetosti svakog pojedinog trenutka i na svaku situaciju gledate kao na priliku da steknete dublji uvid u to što vi uistinu jeste.
Sve jače osjećate da se “nalazite u svijetu ali niste više od svijeta”. Sjećam se da sam prije, čitajući razne duhovne knjige, često znao osjetiti odbojnost i čuđenje kad bih pročitao da neki duhovni učitelj govori kako osoba na putu spoznaje često gubi interes za druženjem i sve više prihvaća samoću. To mi je bilo zastrašujuće... Što može biti zanimljivo u samoći, pomislio sam, pa ja volim biti s drugim ljudima i družiti se s njima. Tek sada shvaćam pravo značenje tih riječi. Njihova mi istina odzvanja tako jasno dok sjedim sam u šumici, na starom panju i uživam u ljepoti zalaska sunca, okružen potpunom mirnoćom i spokojem koji natapaju prostor. Tamo mogu biti sam sa sobom, mogu jasnije sagledati mnoge stvari. Osjećam da tamo na jednoj dubljoj razini učim više o životu nego bilo gdje drugdje. Shvaćam da nas izvanjske stvari stalno i neumorno mame i vabe da reagiramo, da se bunimo, da budemo uvučeni u dramu, da prosuđujemo, da se brinemo i neprestano usmjeravamo svoj pogled prema nekoj imaginarnoj budućnosti s neizvjesnošću i nepovjerenjem. Sve nas to sprječava da vidimo širu sliku, da budemo svjesni onoga što je uistinu bitno – ovog trenutka. Baš zato, u toj mirnoći dotičem temeljnu srž života i najvišu istinu svoje duše – da jesam upravo ovdje i sada i da je to jedino što će ikada biti stvarno i važno u mom životu... Koliko sam prisutan i svjestan te ljepote, koliko radosti osjećam zbog toga i koliko sam zahvalan... samo ovaj trenutak... Shvaćam da se ispod olujne površine ega i emocija krije ona vječna prisutnost, onaj tihi JA JESAM. Javlja se svjesnost promatrača u kojoj granica između promatranoga i onoga koji promatra nestaje i stapa se u jedan bezvremeni trenutak ushićenja i ljepote koji postaje srž onoga što ja jesam. To je duboko i sveto iskustvo. Ako bolje razmislite o tome, shvatit ćete da su događaji koji su vam živo ostali u sjećanju i koji vam prije svih drugih jasno dolaze u svijest, upravo oni u kojima ste bili istinski prisutni i svjesni trenutka, kad ste bili zahvalni i kad ste izražavali ljubav i radost, svoju pravu prirodu. Ti trenuci bivanja sa sobom mi omogućuju jedan dublji doživljaj prirode odnosa s drugim ljudima. Shvaćam da mi u suštini nije potrebno društvo drugih da bih bio sretan ili potpun. Ne postoji onaj imperativ očekivanja ili uzvrata na kojem se temelji većina današnjih međuljudskih odnosa i to je potpuno oslobađajući osjećaj, jer tek kada od drugih ljudi ništa ne očekuješ, možeš doista biti prisutan u odnosu s njima i voljeti ih zbog toga što jesu i takve kakvi jesu. Tek kada se riješimo iluzija ovisnosti i raznoraznih prosudbi ega, možemo istinski i cijelim svojim bićem prigliti život u svim njegovim oblicima i iz dubine duše reći "Hvala".
Tada svhaćate da u tom probuđenom stanju imate priliku preispitati svoju ulogu u ovom filmu. Tko ste vi? Kako ćete odgirati svoj dio? Na koji ćete način doprinijeti kvaliteti filma? Čemu ćete pridavati važnost? Je li vaša uloga možda da podižete svijest i širite ljubav? Je li ona u tome da budete promatrač i divite se veličanstvenosti svega stvorenoga? Ili sve to u jednom? Što ste zapravo ovdje došli iskusiti i manifestirati, što ste odlučili, tamo negdje, onkraj dualnosti, prije nego što ste odabrali doći u ovaj život, ovu inkarnaciju? Prisjetite se...
