Kvaliteta svakog putovanja, pa tako i ovog životnog, ovisi o nekoliko različitih čimbenika, no prije svega, ovisi o odabiru puta kojim ćemo krenuti. Hoćemo li odabrati put ljubavi ili put straha? Odaberemo li put straha, naći ćemo se u situaciji da vozimo po noći, magli, neprohodnim i skliskim puteljcima na kraju kojih dolazimo do mnogobrojnih slijepih ulica, čestih odrona kamenja a u nekim slučajevima i provalija. Odaberemo li put ljubavi, naći ćemo se u situaciji da vozimo po prekrasnom sunčanom danu, po ravnoj i otvorenoj cesti s čije se obje strane prostiru predivna prostranstva i ljepote zbog kojih sam proces putovanja postaje dragocjeno i zanimljivo iskustvo.
Imajući to na umu, korisno je sa sobom uvijek nositi kartu, kako bismo se mogli lakše orijentirati u slučaju da skrenemo s puta i zalutamo. Iz tog razloga, izradio sam dvije karte, jednu za put straha, a drugu za put ljubavi. Na njima su ucrtane sve strateški važne točke, zaobilaznice i prečaci. Prije nego što krenete, ili nastavite sa svojim putovanjem, pažljivo proučite obje karte.
Ovaj post je tematski nastavak posta pod nazivom "Poziv" u kojem sam pozvao sve vas da zajednički sudjelujemo u širenju ljubavi i podizanju vibracija čovječanstva u cilju buđenja jedne nove svijesti, svijesti jednote. Moram priznati da je vaš odaziv putem maila daleko premašio sva moja očekivanja, što mi je neopisivo drago, i želio bih vam ovom prilikom zahvaliti na tome. Vaša spremnost da sudjelujete u tako nečemu sama po sebi već dovoljno govori o buđenju. Doista osjećam u svakoj stanici svog bića da je ovo vrijeme jedna jedinstvena prilika, prilika zbog koje smo svi ovdje UPRAVO SADA! Osjećam toliko nove energije koja prodire u ovu našu stvarnost i mijenja sve, rastvarajući stare i neučinkovite obrasce ponašanja, življenja, svega. Sve više ljudi diljem svijeta se budi i otvara prema tom osjećaju jednote. Ne znam jeste li primijetili, no u zadnje vrijeme sve ubrzava. Ono što na temelju dužeg promatranja sa sigurnošću mogu reći je da dan više definitivno ne traje 24 sata. Naravno, prividno je sve isto, u onom tehničkom smislu, sat otkucava ravnomjerno, sekunda je sekunda, ali onaj unutranji osjećaj, ona unutarnja percepcija protoka vremena vam govori da se dan sažeo na možda 20 sati "starog" vremena. Sve je postalo mnogo plastičnije. Sat vremena jednostavno više ne sadrži onoliko "prostora" u sebi koliko je imao tamo negdje devedesetih ili na samim počecima novog tisućljeća, otprilike sve do 2006. I ovdje ne govorim o subjektivnom protoku vremena, u smislu da vrijeme brže prolazi kad se zabavljaš a stoji kad se dosađuješ. Ovdje se radi o tome da bez obzira na okolnosti, jednostavno sve brže vibrira, sve se odvija jačim intenzitetom.
Upravo je zbog toga od velike važnosti biti u stanju integrirati sve te nove energije koje pristižu na jedan prirodan način i sudjelovati u kanaliziranju i odašiljanju te nove svijesti. Shvatio sam da se takva integracija može najpotpunije ostvariti kroz povratak prirodi, kroz ponovno povezivanje sa Majkom Zemljom te svjesnim bivanjem OVDJE i SADA u zahvalnosti. Zemlja ima zapanjajuću snagu i moć da nas uprirodni i vrati nama samima, našem istinskom biću. Ona čeka na nas, svoju djecu da se probudimo. Sada je vrijeme da povratimo tu davno izgubljenu vezu. Ovo je vrijeme da uzvratimo Majci Zemlji na njezinoj dobroti i ljubavi tako što ćemo se na razini srca povezati s njom te joj poslati svoje duboko poštovanje i ljubav putem ceremonija zahvalnosti. Nakon što sam napisao post "Poziv", shvatio sam da vjerojatno ima ljudi koji možda nemaju jasnu predodžbu o tome kako bi jedna takva ceremonija trebala izgledati ili kako joj pristupiti. Baš zbog toga bih ovdje htio opisati kako ja provodim tu ceremoniju, u nadi da će taj model poslužiti nekome kao smjernica da učini to isto, ali također i zato da tome dam opipljivi oblik, s obzirom da sam ju do sada provodio uvijek spontano i takoreći u hodu.
U provođenju ove ceremonije vodim se isključivo unutarnjim osjećajem. Obično sjednem na travu ili zemlju i jednostavno sjedim određeno vrijeme, diveći se veličanstvenosti prirode i ljepoti koja me okružuje, upijajući mirise i esenciju trenutka, tog vječnog trenutka koji se nenametljivo nudi i čeka da ga prepoznamo...Kada me osjećaj zahvalnosti preplavi u toj mjeri da me oko srca i u području grla počne grijati neka neobjašnjiva toplina i radost ushićenja, osjećaj povezanosti sa svime, stavljam ruke na Majku Zemlju i obraćam joj se otprilike ovim riječima:
"Hvala ti, Majko Zemljo, na tvojoj ljepoti, na tvojoj raskoši i dobroti. Hvala ti što si se brinula i što se još uvijek brineš za mene i sve nas, što nas obasipaš svojim obiljem i ljubavlju. Hvala ti što si mi tijekom cijelog mog života pružala nebrojene zlatne trenutke ljepote, radosti i smijeha koje sam proveo igrajući se na tvojim livadama i cvjetnim poljima. Hvala ti na tvojim opojnim mirisima i predivnim zvucima koji prožimaju cijelo moje biće. Hvala ti, Majko Zemljo, volim te i poštujem te. Primi moju ljubav i zahvalnost."
"Hvala ti živote, na svemu, hvala ti što sam upravo ovdje, upravo sada."
Nakon toga se ustanem i raširenih ruku i otvorenog srca izgovaram riječi:
"Šaljem svoju ljubav svoj svojoj braći i sestrama diljem svijeta. Neka ova ljubav obuhvati cijelu Zemlju i dotakne srca svih ljudi. Neka se prisjete da smo svi jedno, da smo svi braća i sestre koji dijele jednu zajedničku dušu, da smo svi dio jedne velike obitelji. Neka se prisjete da je Zemlja naša Majka i da bismo joj trebali uzvratiti ljubavlju i poštovanjem."
Zatim se okrećem prema četirima stranama svijeta u smjeru kazaljke na satu, prema istoku, jugu, zapadu i sjeveru s riječima:
"Šaljem svoju ljubav svoj svojoj braći i sestrama na istoku. (mentalno posvješćujem ta područja i ljude raznih nacija i kultura i osjećam iskrenu povezanost sa svima. U svom srcu ih smatram dijelom svoje obitelji i puštam tom osjećaju jedinstva koji leži u pozadini svih oblika da teče i povezuje sve ono što se na površini čini odvojenim. Ovo, naravno, vrijedi i za ostale strane svijeta.) Neka se prisjete da smo svi JEDNO, da smo svi dio zajedničke, ljudske obitelji i da se počnemo jedni prema drugim odnositi s prihvaćanjem i razumijevanjem. Neka ljubav rastopi sve podjele i iscijeli sve sukobe".
Nakon toga ponovo kleknem na Zemlju i preko ruku joj šaljem ljubav i zahvalnost.
To je moj način provođenja ceremonije. Kao što sam rekao, ona se razvila sasvim spontano kao posljedica zahvalnosti Zemlji, i zahvalnosti na životu. Nisam znao kakva je procedura, ili što bih trebao učiniti po tom pitanju, ali osjećao sam snažnu potrebu da ju počnem provoditi. Shvatio sam da važnost ceremonije ne leži toliko u izvanjskim ritualima, koliko upravo u činu svjesnog povezivanja s Majkom Zemljom, u intenzitetu odašiljanja ljubavi i zahvalnosti.
Postoje, naravno, i mnogi drugi načini provođenja ovakvih ceremonija za iscjeljenje Majke Zemlje. One su bile sastavni dio života američkih Indijanaca u objema Amerikama, u velikoj mjeri su to i danas, međutim, točan slijed njihove provedbe poznat je uglavnom potomcima njihovih plemena i prilično ih je teško pronaći.
Ipak, uz malo upornosti i dozu sinkroniciteta, pronašao sam detaljan video opis jedne takve ceremonije koji je na You Tube postavio Anthony Barr, utemeljitelj organizacije Sacred Sevens, koja se bavi provođenjem ceremonija za iscjeljenje Majke Zemlje na raznim sjecištima ley linija diljem Kanade i SAD-a. Poslušajte pažljivo što ovaj čovjek ima za reći, njegova mudrost i jednostavnost kojom ju prenosi, kao i spontani humor su zarazni. Za one koji imaju poteškoća s engleskim, ukratko, u videu objašanjava važnost obavljanja ceremonija i odašiljanja ljubavi i molitava koristeći se ley linijama, odnosno energetskim tokovima Zemlje. Te energetske linije se protežu cijelim planetom i tvore mrežu oko Zemlje. One su krvotok Zemlje. Kada se na mjestima presijecanja tih linija obavi ovakva ceremonija iscjeljenja, to je slično situaciji u kojoj električari poprave vod i struja može dalje slobodno teći električnom mrežom. U ovom slučaju, struja je energija ljubavi. Nakon dovršenja ceremonije, govori o važnosti bivanja u sadašnjem trenutku i zahvalnosti. Ovdje ću prenijeti samo molitvu koju spominje pod nazivom "Pozdrav zori" u kojoj se najbolje odražava ta filozofija.
"Pozdravi ovaj dan jer on je život, sama životnost života. U njegovom kratkom trajanju leže raznolikosti i stvarnosti tvog postojanja. Blaženstvo rasta i slava djelovanja, veličanstvenost i ljepota. Jer jučerašnji dan je tek san a sutrašnji samo vizija, ali današnji dan kvalitetno proživljen čini svaki jučerašnji dan snom sreće, a svaki sutrašnji vizijom nade. Stoga, živi danas najbolje što možeš."
Mi imamo ovu predivnu, jedinstvenu priliku koja nam se pruža upravo sada, da budemo nositelji svijesti jedinstva, da jednostavno živeći i šireći ljubav posvuda iscijelimo sve ono što treba iscijeliti, uključujući i same sebe. Svi oblici života čeznu za iscjeljenjem. To je najdublja čežnja sveukupne kreacije. Zašto to kažem? Zato što iscjeljenje nije ništa drugo nego povratak jednoti, povratak onom praiskonskom jednome iz kojeg je sve proizašlo i koje jest sve što jest i koje je ono što mi jesmo. A ljubav je najviši izraz te jednote i niti jedan drugi osjećaj osim ljubavi nam ne može pružiti to iskustvo jedinstva, cjelovitosti i potpunosti koje predstavlja najdublju čežnju svakog živog bića. Zbog toga ljubav ima ključnu ulogu u procesu iscjeljenja. Ljubav spaja. Kada vidite drugo ljudsko biće, što vidite? Vidite li u njemu svoju suprotnost, nekoga koga treba osuditi i odbaciti na temelju njegovog shvaćanja života ili vidite dio sebe, biće koje u suštini čezne za iscjeljenjem, biće koje se boji, biće koje je duboko povrijeđeno i izmučeno odvojenošću i strahom od izražavanja svoje prave prirode? Poklonite drugima svoj dar suosjećanja, razumijevanja i prihvaćanja. Rastopite sve iluzije različitosti toplinom ljubavi koja se nalazi u vašem srcu. To je ono što naš svijet treba, to je ono što Majka Zemlja od nas očekuje...To je ona sila koja će iscijeliti čovječanstvo.
Prošle su dvije i pol godine otkako sam prestao jesti kuhanu i pečenu hranu i zamijenio ju prirodnom, sirovom hranom koja se sastoji isključivo od voća, povrća, sjemenki i orašastih plodova. Kao takvu, najbolje ju opisuje izraz sunčeva hrana, jer to je ono što ona u svojoj suštini jest – hrana nastala međudjelovanjem energije Sunca i Zemlje, za razliku od nekih drugih namirnica koje se također nazivaju "sirovima", stoga ću u daljnjem tekstu koristiti taj naziv.
Cjelokupni proces prelaska na nov način prehrane iscrpno sam i detaljno opisao prije dvije godine u postu pod nazivom "Sunčeva Hrana", koji zauzima više od dvadesetak stranica teksta, tako da svatko tko razmatra opciju promjene načina prehrane, ili je jednostavno znatiželjan, tamo može pronaći odgovore na sve možebitne nedoumice. Razlog zbog kojeg pišem ovaj post proizlazi prije svega iz želje da podijelim svoja iskustva na ovakvoj prehrani sa svima koji ozbiljno razmišljaju da i sami krenu tim putem. Također, imajte na umu da je gore spomenuti post nastao u ranoj fazi adaptacije na nov način prehrane i da sam u tom periodu bio bitno drukčija osoba, emocionalno, mentalno i duhovno. Tada sam imao potrebu dokazivati ispravnost svojih stavova, odluka i svjetonazora, dok sada želim tek prenijeti svoja iskustva kako bi eventualno nekome mogla biti od koristi.
Prije svega, želio bih naglasiti da je primarna dobrobit prelaska na sunčevu hranu duhovne prirode. Kada se počnete hraniti na taj način, nakon određenog perioda neizbježno ćete primijetiti da ste postali sasvim nova osoba. Bez obzira iz kojih se razloga i uvjerenja odlučili na taj korak, bilo da se radi o poštovanju prema vlastitom tijelu, bilo da nastojite poboljšati i očuvati svoje zdravlje, ili izliječiti neku bolest, ono s čime ćete se na kraju suočiti bit će sveobuhvatna i korjenita transformacija svijesti na svim razinama; fizičkoj, emocionalnoj, mentalnoj i duhovnoj. Jedina razlika je u tome što će, ukoliko to učinite iz poštovanja prema svom tijelu, put do te transformacije biti mnogo lakši.
Prije nego što se posvetim opisivanju promjena koje sam iskusio, dopustite mi da ukratko opišem razlog zbog kojeg sam se osobno odlučio za sunčevu hranu. Bila je to prije svega posljedica spoznaje o sustavnom trovanju i zlostavljanju vlastitog tijela. Shvatio sam da tradicionalnom pripremom hrane svoje tijelo neprestano opterećujemo raznim otrovima koji mu u suštini nisu potrebni. Začini poput soli, papra, ulja, octa i mnoštva drugih koji se dodaju kako bi se poboljšao okus hrane koja je procesom kuhanja osiromašena i lišena dobrog dijela hranjivih tvari, koliko god se nama to činilo čudnim, su otrovi. To što nas odmah ne ubiju jer ih uzimamo u manjim količinama, ne znači da nisu štetni za tijelo. Sa fiziološkog stajališta, postoje dvije skupine tvari koje unosimo u organizam. Jedna su hrana, a druga su otrovi. Definicija hrane obuhvaća sve one tvari koje naše tijelo može iskoristiti za svoj razvoj, rast i obnovu, dok sve ono što ne može iskoristiti predstavlja otrov. Navedeni dodaci i začini ne sadrže hranjive tvari, a mnogi su anorganski spojevi, poput kuhinjske soli, koje tijelo ne može učinkovito apsorbirati nego dodatnu energiju troši na njihovu eliminaciju, pri čemu cijeli organizam trpi. Ti otrovi, koji neprestano kruže našim tijelom, narušavaju kvalitetu naše krvi, opterećuju naše organe, naš mozak i nepovoljno utječu na naše ukupno psiho-fizičko stanje. Pored toga, samim kuhanjem hrane njezina se kemijska struktura mijenja čime se dodatno opterećuje probava. Na unos kuhane i pečene hrane, tijelo reagira kao na unos stranog tijela protiv kojeg se treba obraniti, zbog čega dolazi do povećanja broja bijelih krvnih zrnaca, što se zove probavna leukocitoza. Upravo je ta osviještenost, ta iskra svijesti o tome što činimo tijelu svojim automatskim i nesvjesnim postupcima, bila okidač koji me je doveo do odluke da prestanem jesti kuhanu hranu.
Zapravo, naš odabir hrane je usko povezan sa stupnjem svijesti na kojem se nalazimo. Sve je u životu pitanje svijesti i naše povezanosti i usklađenosti sa 'svime što jest'.
Transformacija o kojoj sam govorio na početku, započela je već tjedan dana nakon što sam donio čvrstu odluku da više neću jesti kuhanu hranu. S obzirom da sam odluku donio doslovno preko noći, počeo sam osjećati nezadovoljstvo, osjećao sam da mi fali teška hrana koju sam jeo cijeloga života. Kako sam izbacio sve začine, sve češće bih osjećao razdražljivost, nervozu i tjeskobu koju nisam mogao objasniti. U tom trenutku nisam bio svjestan da je to posljedica prirodnog procesa kojim se tijelo počelo čistiti od svih zaostalih toksičnih nakupina i usput oslobađati potisnute emocije.
Fascinantno je u kolikoj vas mjeri prelazak na prirodnu prehranu suočava sa dubokim emocionalanim asocijacijama koje određena vrsta hrane pobuđuje u vama. Činjenica je da hrana predstavlja jedan od najjačih emocionalnih stimulansa u životu čovjeka. Primjerice, ljudi najčešće snažne emocije sreće, zajedništva i ljubavi povezuju s čokoladom ili nekom drugom šećernom hranom koju su u djetinjstvu jeli kao nagradu ili znak privrženosti. Takvi obrasci ponašanja koji se formiraju u ranoj mladosti ostaju duboko ukorijenjeni u svijesti pojedinca i manifestiraju se kasnije u životu. Upravo iz tog razloga hranu često jedemo kako bismo si ugodili i zadovoljili stvarnu, ali i imaginarnu glad, kako bismo si popravili raspoloženje, smirili se, oslobodili depresije, na trenutak pobjegli od problema koji nas muče i iz mnoštva sličnih razloga. Teška hrana, puna začina, odgovara na te psihološke potrebe svojim bogatim, umjetnim okusima koji u prevelikoj mjeri nadražuju naša osjetila stvarajući osjećaj zadovoljstva i uzbuđenja. Ono što u stvari pokušavamo na taj način postići je kompenzirati nedostatak ljubavi prema sebi i nadomijestiti ga okusnim zadovoljstvom i ispunjenjem. Pritom ne shvaćamo da smo postali robovi okusne ovisnosti. Baš sam neki dan razmišljao kakav je to začarani krug u kojem se milijuni ljudi vrte. S jedne strane, zbog nedostatka ljubavi prema sebi, oni u prejedanju traže utjehu i zadovoljstvo koje im prehrambena industrija spremno nudi na pladnju. Nakon što shvate da umjerenom konzumacijom takvih namirnica nisu dobili dovoljnu količinu zadovoljstva za kojim čeznu, nastavljaju jesti sve više i više, u nadi da će ga ipak jednom postići. Zanimljivo je da prehrambena industrija, upravo imajući u vidu te psihološke i emocionalne aspekte hrane, u proizvodnji svojih proizvoda teži se približiti onome što se naziva 'okus raja', odnosno, proizvesti hranu koja u sebi ima udio slanog, slatkog, kiselog i ljutog u takvom savršenom omjeru da kod konzumenta stvara trenutačnu i iracionalnu ovisnost. Kada se pak zbog te iracionalne ovisnosti nekontrolirano udebljaju, okolina ih odbacuje i smatra nakazama, zbog čega se još dublje povlače u sebe i razvijaju nove komplekse. Kod sunčeve hrane, naprotiv, nema ovisnosti. Zadovoljstvo i radost koju osjećate dok jedete slatko zrelo voće je toliko prirodna da nema potrebe za nečim drugim, nema potrebe za prejedanjem jer prirodni šećeri i hranjive tvari iz voća u potpunosti zadovoljavaju istinsku potrebu vašeg tijela za slatkim. Upravo smo zbog svih tih umjetnih začina zaboravili kakvi su doista prirodni okusi hrane, posebno povrća u njegovom neizmjenjenom stanju, zbog čega sve što nije začinjeno smatramo bljutavim. Tek kada se oslobodite začina, vaši okusni pupoljci postaju otvoreni za svu suptilnu raznolikost i bogatstvo prirodnih okusa.
Druga važna stvar koju promjenom prehrane osjetite na vlastitoj koži je da hrana ima snažne društvene konotacije i da je odabir načina prehrane uvelike posljedica društvene uvjetovanosti. Jer, ljudi se druže i okupljaju najčešće za stolom, a dobro raspoloženje i zabavu naviknuti su neraskidivo povezivati sa 'dobrom' hranom. Činjenica što gotovo svi ljudi jedu kuhanu hranu i povezuju to iskustvo sa dobrom zabavom, stavlja vas u poziciju izoliranosti, te u očima drugih ispadate 'čudni', nedruželjubivi i slično. Svi jedu takvu hranu, jedino vi ne. Takve kontekstualne situacije dovode vas do propitivanja i dubljeg sagledavanja stvari, te vas u konačnosti oslobađaju vaše društveno uvjetovane percepcije o vama samima, odvajaju vas od vlastitog ega i pomažu vam da shvatite narav međuljudskih odnosa i otkrijete svoju pravu prirodu. Pomažu vam da se oslobodite preispitivanja svojih postupaka i odluka u odnosu na društvene norme, da se oslobodite psihološkog pritiska koji je posljedica razmišljanja 'što će drugi misliti o meni' i budete svoji.
Paralelno sa promjenama na emocionalnom planu, krenule su i promjene na fizičkom planu. S obzirom da sam od svoje dvanaeste godine imao kroničnih problema s viškom kilograma koji su kulminirali prije četiri godine kad je vaga pokazala rekordnih 115 kg, ugodno sam se iznenadio kada sam shvatio da se prelaskom na sunčevu hranu sav višak kilograma i masnih naslaga počeo topiti sam od sebe. Počeo sam gubiti kilogram tjedno, i taj se trend nastavio idućih dva do tri mjeseca. Samo usporedbe radi, na raznim restriktivnim, gotovo spartanskim dijetama koje sam provodio neposredno prije prelaska na sunčevu hranu, magična brojka koju sam uspio ostvariti bila je 85 kg. Ispod toga nisam mogao ni uz najbolju volju. Sada je situacija bila sasvim drukčija, ubrzo sam prešao tu magičnu granicu od 85 i počeo se spuštati sve niže. U jednom sam trenutku pomislio da doista gubim i više nego što bih trebao, no unatoč tome, odlučio sam se pouzdati u inteligenciju vlastitog tijela. I zamislite što se dogodilo. Dolaskom na 78 kg, kazaljka vage se više nije nastavila spuštati. To je bilo četiri mjeseca nakon prelaska. Od tog dana pa, evo, sve do danas, svaki put kad stanem na vagu, ona pokazuje ni više ni manje nego upravo 78 kg! Fascinantno. Tijelo je samo pronašlo svoje optimalno stanje u kojem će nesmetano funkcionirati.
Cjelokupna faza osnovne prilagodbe na nov način prehrane, u smislu da sam više-manje bio načisto sa time što jesti, kako, u kojim omjerima i koliko puta dnevno, trajala je otprilike pet mjeseci. Nakon tog inicijalnog razdoblja sve su stvari polako počele sjedati na svoje mjesto. Razlog zbog kojeg je taj period adaptacije toliko dugo trajao leži u činjenici što, kada se upoznajete sa sirovom hranom, nailazite na hrpu oprečnih informacija o tome koji je pristup ispravan. Ukoliko ste se imali prilike upoznati sa pokretom sirove hrane, barem okvirno, putem interneta, dokumentaraca i slično, vjerojatno ste vidjeli da 'mainstream' pokret sirove hrane uključuje mnoge specijalitete čija priprema zahtijeva mnogo vremena a čija je kvaliteta, gledano s nutricionističkog aspekta, u najmanju ruku, upitna. Jednom riječju, tu se trpa sve i svašta, bez obzira na sastav i omjer ugljikohidrata, bjelančevina i masti, sve dok su sastojci sirovi, no čak i to u nekim slučajevima nije pravilo. Tako postoje sirove šnicle, pite, kolači, torte, krekeri, sladoledi, razni umaci, prelijevi, namazi, nadjevi, začini i ostale imitacije kuhane hrane u sirovoj varijanti. Trebalo mi je određeno vrijeme prije nego što sam shvatio da ljudi koji se hrane na taj način to čine jer nisu spremni riješiti se okusne ovisnosti i 'osjećaja' da jedu kuhanu i pečenu hranu, kao ni društvenih običaja i šablona. To je velika zamka za svakoga tko se sa novim načinom prehrane upoznaje preko interneta (koji je, doduše, više-manje i jedino mjesto na kojem su takve informacije dostupne). No, to što oni pokušavaju jednostavno nije moguće, jer prirodna je hrana sama po sebi kvalitativno drukčija od industrijski ili na bilo koji drugi način prerađene hrane.
Dopustite mi da vam ovdje ukratko opišem kako izgleda moja prehrana. U zadnje dvije godine jedem prilično jednostavno. Prehrana mi se sastoji od oko 60% voća dok ostalih 40% čine povrće, sjemenke i orašasti plodovi. Od povrća jedem samo one plodove koje mogu jesti takve kakvi jesu, bez ikakve pripreme, bez posebnih procesuiranja i prilagođavanja. U ove dvije godine otkrio sam koje povrće mi odgovara a koje ne. U pravilu, jedem povrće koje je samo po sebi ukusno, sočno i vodenasto, poput paradajza, krastavaca, tikvica, mrkve, te povremeno zelja i kelja. I dok se ni najmanje ne opterećujem pravilima i unaprijed zacrtanim prehrambenim režimima, kod odabira namirnica za obrok držim se nekih općih načela kombiniranja hrane koja su se pokazala iznimno učinkovitima i korisnima za tijelo. Kao prvo, nikada ne miješam voće s povrćem i ostalom hranom. Voće uvijek jedem zasebno, i to najčešće kao prvi obrok dana. Međutim, taj prvi obrok u danu nikada nije doručak. Suprotno općeprihvaćenom uvjerenju, doručak je najštetniji obrok u danu. Naše tijelo nije spremno probavljati hranu neposredno nakon buđenja. Njemu je potreban određeni period da se uskladi sa ritmom i energijom novog dana, stoga je najkorisnije u potpunosti preskočiti doručak. U ove dvije godine došao sam do zaključka da je najbolje ako jedem isključivo onda kada osjećam prirodnu, zdravu glad, a ne kada mi se čini da bih mogao nešto pojesti jer mi je, eto, tako došlo, ili mislim da bi bilo vrijeme jelu. U početku sam tako jeo četiri do pet obroka dnevno, da bih sada, već godinu i pol, bio sasvim zadovoljan i sa dva. Ponekad se dogodi da mi je dovoljan i jedan. Pritom se ne ograničavam količinom, jednostavno jedem dok ne osjetim da sam sit. Shvatio sam da je u svemu tome najvažnije slušati vlastito tijelo. Ono će vam uvijek reći krećete li se u pravom smjeru ili ne. Također, nikada hranu ne miješam s vodom. Vodu obično pijem pola sata nakon buđenja te najmanje pola sata prije ili poslije jela kako se ne bi ometala prirodna probava. Izvorska voda iz zdenca je jedina tekućina koju pijem, uz povremenu čašu svježe iscijeđenog voćnog soka tu i tamo. Prije svakog obroka zahvalnim na hrani i blagoslovim ju. Na taj način svaka hrana postaje ukusnija i bogatija.
Kad jedete sunčevu hranu, ono što također počinjete primjećivati je da živite više u skladu s Majkom Zemljom, u skladu sa životom. Jedući plodove izravno sa stabla i uzimajući ih iz tla, postajete svjesni čuda i majčinske ljubavi kojom vas Zemlja obasipa preko svojih darova. Odnos koji imate prema hrani postaje svet, a to je ujedno i način na koji Zemlji kažete hvala. Jedući sunčevu hranu, vi za sobom ne gomilate smeće, ne opterećujete Zemlju otpadom koji je posljedica industrijske proizvodnje hrane. Sve što pojedete je biološki razgradivo i vraća se natrag Zemlji. Zamislite, svijet u kojem bi ljudi jeli samo sunčevu hranu bio bi svijet bez industrije, sa neusporedivo manje otpada a više zelenih površina i obiteljskih imanja na kojima bi ljudi na prirodan način uzgajali svoje voće i povrće.
Pozitivne promjene koje sam počeo primjećivati nadmašile su i još uvijek nadmašuju sva moja očekivanja. Prva stvar koju sam primijetio bio je nevjerojatan osjećaj lakoće tijela. Imao sam osjećaj da sve mogu napraviti brže, učinkovitije i spremnije nego prije uz trostruko manji napor. Mentalna jasnoća i bistrina koju sam počeo doživljavati bila je toliko drukčija od svega što sam ikada prije iskusio da ju mogu opisati samo riječima – nadnaravna! Prisutnost u trenutku, budna svijest o tome da sam ovdje i sada, postala je mnogo dostupnija. Kompletan način na koji osjećam svoje tijelo se izmijenio. U zadnje vrijeme osjećam takav sklad između uma i tijela, osjećam se tako ugodno i fleksibilno u vlastitom tijelu da ga više gotovo i ne osjećam u onom grubom smislu. Više ne osjećam težinu vlastitih ruku i nogu, ne osjećam pritisak sile teže, kao da mi se tijelo na neki način lakše kreće kroz materijalnu gustoću. Kao posljedica toga, spontano sam promijenio držanje tijela i sada hodam i sjedim s uspravnom kralježnicom. Način na koji doživljavam umor u ove se dvije i pol godine iz temelja promijenio. To je možda i najznačajnija fizička promjena koju sam iskusio. Razina energije koju imam preko dana je stvarno zapanjujuća, čak i meni. Shvatio sam da mi nije potrebno toliko sna kao prije da bih mogao normalno funkcionirati. Naravno, ne želim reći da san nije potreban za zdravo i uravnoteženo funkcioniranje organizma, naprotiv, no ono što želim reći je da njegov nedostatak ne znači nužno da tijekom dana moramo biti na 'rezervi'. Više mi se ne događa da dolazim doma s osjećajem potpune malaksalosti i klonuća, jedva čekajući da se bacim na krevet i zaspim. Ne, nakon napornog dana ostajem budan dok sam ne odlučim da ću ići leći, i onda zaspim sasvim prirodno i s lakoćom. Isto se tako lako i budim, bez ikakvog mamurluka, s time da do potpunog budnog stanja obično prođe minuta do dvije.
Također, konstantno se osjećam radosno i općenito vedrije gledam na stvari koje me okružuju. Česta razdoblja depresije i potištenosti koja su me prije znala opsjedati sada mi se čine kao daleka prošlost. Primjećujem da sam mnogo mirniji. Vrlo rijetko ulazim u sukobe. Ako se i posvađam s nekime, osjećaj ljutnje i gorčine u meni se zadržava tek nekoliko minuta, ako i toliko, i onda me napušta. Jednostavno me više stvari ne mogu uzrujati u tolikoj mjeri kao prije. Sva ljutnja, nezadovoljstvo ili neslaganje s nečim su zapanjujuće prolazne naravi. Sada sam u stanju primijetiti vlastite obrasce ponašanja i pozadinu situacija dok se one odvijaju. Shvaćam dublji smisao svega toga i promatram sve kroz prizmu duboke zahvalnosti na životu. Shvaćam da ljutnja podrazumijeva nezahvalnost na nečemu i pretjeranu identifikaciju s egom, i to me odmah podsjeća da sam se udaljio od svoje istinske prirode i da je vrijeme da se opet uskladim sa samim sobom i sa životom oko sebe. Prestao sam prosuđivati i osuđivati druge ljude. Više nemam potrebu komentirati njihove postupke i ponašanje. Gledam samo najbolje u ljudima, i ne promatram ih kao različite od sebe, kao strance, nego ih, baš naprotiv, doživljavam kao produžetak vlastite obitelji, kao braću i sestre. Na kraju krajeva, svi mi upravo to i jesmo, jedino što neki zbog uronjenosti u ego juhu to ne mogu percipirati.
Promjena koja je nastupila u ove dvije i pol godine toliko je duboka da sada kada se osvrnem na svoju prošlost, imam dojam da se radi o nekoj posve drugoj osobi, osobi s kojom tek dijelim zajednička sjećanja. Sve ostale egoistične identifikacije i emocionalni obrasci koji su me vezali za vlastitu prošlost kao da su prerezani jednim zamahom. Sada sam došao do stupnja u kojem shvaćam da ne moram biti nitko i da ne moram postići ništa u ovom materijalnom, karijerističkom i statusnom smislu da bih bio netko u očima drugih. Nemam se potrebu nikome svidjeti, nemam potrebu da me netko sluša, nemam potrebu nametati drugima svoje mišljenje. U potpunosti shvaćam da je posjedovanje iluzija i da zapravo ništa nije i ne može biti moje. Sve je iznajmljeno. Ja tek koristim stvari koje imam u ovom vremenu koje mi je na raspolaganju kako bih preko njih iskusio i izrazio određene aspekte sebe. Shvaćam da jedina prava vrijednost i bogatstvo u životu leži u kvaliteti odnosa, odnosa s ljudima, mjestima i sa samim sobom te u otkrivanju misterija koji se zove život. U zadnje vrijeme, jedina težnja koju imam je da budem čim više u doticaju sa vlastitim bićem, bez prošlosti, bez budućnosti, potpuno prisutan i zahvalan ovdje i sada. Naravno, ne mogu tvrditi da je to sve isključivo posljedica promjene prehrane, no u konačnici, sve vodi prema tome – promjeni svijesti.
Simpatičan i slikovit primjer jedne takve potpune transformacije je i Sicilijanac iz San Francisca, Frank Ferrante, koji je svoju priču prezentirao u dokumentarcu "Smijem li biti Frank?" ("Frank" na engelskom znači iskren). Ukratko, čovjek je bio ovisnik o lijekovima koji je patio od teške depresije i imao problema s debljinom. Osim toga, njegov odnos sa ženom i kćerkom bio je pun gorčine i krivnje. Nakon što je jednog dana ušao u restoran Cafe Gratitude (Restoran zahvalnosti), gdje je odmah osjetio dobrodošlicu i toplinu njegovog osoblja, odlučio je promijeniti svoj način života. Počeo je jesti sirovu hranu, prakticirati zahvalnost i prolaziti kroz terapije holističkog liječenja.
Pogledajte foršpan dokumentarca.
Sada pogledajte kako taj isti debeljko izgleda danas i poslušajte što govori i mislim da će vam sve biti jasno.
Od literature, mogu vam preporučiti da posjetite stranicu RawFoodExplained.com koja se temelji na učenjima Herberta Sheltona i ostalih pionira prirodne medicine. Stranica je sama po sebi nutricionistička Biblija i svakako ćete naučiti nešto korisno o samoj hrani, kao i načinima na koje ona utječe na vaše tijelo.
Na hrvatskom jeziku, obavezno pročitajte knjigu od Kathryn Marsden, pod nazivom "Kombiniranje Hrane", koja na otvoren, jednostavan i praktičan način objašnjava kako najbolje kombinirati hranu u cilju optimiziranja probave.
Bacite pogled i na knjigu Normana W. Walkera, "Zdrava probava bez začepljenja".
Riznicu knjiga o sirovoj hrani i detoksikaciji za download, s više od sto naslova, možete pronaći ovdje.
Od dokumentaraca, možete pogledati izvrsni "Simply Raw: Reversing Diabetes In 30 Days " u kojem skupina ljudi sa teškim dijabetesom prelazi na sirovu hranu i njihovim iskustvima.
Od ostalih koji se u širem smislu bave značajem hrane preporučam "Food Matters" i "Processed People".
Eto, toliko. Toplo se nadam da će informacije i iskustva ponuđena u ovom postu pomoći nekome od vas da i sam doživi sličnu transformaciju!
Jučer dok sam sjedio ispod stabla u malenoj šumici, prepuštajući čarobnoj ljepoti Majke Zemlje da svojim opojnim mirisima, raskošnim zvucima i veličanstvenim bojama natapa cijelo moje biće, sinula mi je jedna prosvjetljujuća misao, toliko duboka i inspirativna da sam istog trenutka osjetio neodoljiv poriv podijeliti ju s vama, i štoviše, pozvati vas, sve koji čitate ovaj blog, sve vas koji dijelite slične poglede na život da mi se pridružite u jednom zajedničkom procesu.
Kako bih vam na najbolji način objasnio o kakvom je točno procesu riječ i kakva je to revolucionarna ideja, dopustite mi da vam najprije objasnim što sam radio pod tim stablom.
Naime, u zadnjih godinu dana, sve češće boravim u prirodi. Osjećam veliku potrebu biti u doticaju sa Zemljom, drvećem, travom, cvijećem, okružen ljepotom netaknutih i osamljenih krajeva u kojima vlada iskonski mir. U tim trenucima bivanja sa samim sobom, suočen s tom neizrecivom ljepotom, uvijek doživljavam iskustvo jednote, iskustvo povezanosti sa Svemirom, sa Svime Što Jest, iskustvo bezuvjetne ljubavi i duboke zahvalnosti na životu. Drugim riječima, ulazim u domenu srca, a u potpunosti napuštam domenu ega. U zadnjih godinu dana, općenito, život mi je neprestano prožet dubinskim osjećajem zahvalnosti, ali u tišini prirode ga mogu najpotpunije i najintenzivnije izraziti. Upravo zbog intenziteta tog iskustva jednote i međusobne povezanosti koju osjećam i koja se gomila u meni, počeo sam svjesno odašiljati ljubav svima, posvuda, svoj svojoj braći i sestrama diljem svijeta s iskrenom namjerom i željom da se svi oni prisjete te istine, da smo svi u suštini braća i da svi dijelimo zajedničku dušu. To radim zato jer ta potreba jednostavno izvire iz mene, kao prirodna posljedica osjećaja jedinstva, ali i zato što na jednoj dubljoj razini osjećam da je to ono što bih trebao raditi, osjećam to kao svoj životni poziv, svoju misiju, osjećam da je to moj djelotvoran doprinos podizanju svijesti i stvaranju novog obrasca življenja, a ujedno i jedan od načina da Majci Zemlji i cjelokupnom životu kažem Hvala. Jer, svi možemo živjeti svoje živote zakukuljeni u ego čahure i misliti samo na svoje vlastite interese, uvjereni da smo odvojeni od drugih i od Zemlje, no to nas na kraju samo ostavlja praznima iznutra i udaljava od naše iskonske prirode. Zapitajmo se, je li nam ta sebičnost i uskogrudnost služila do sada? Je li ta odvojenost bila produktivna za Zemlju, je li bila produktivna za prirodu, jesmo li se kao društvo uzdigli na novu razinu? Nije li možda sada došlo vrijeme da napustimo ta stara uvjerenja i da širenjem ljubavi i osvješćivanjem jedinstva, koje je temeljna istina svih nas, pomognemo čovječanstvu da se probudi i da nadiđe dualnosti i podjele? Ja duboko vjerujem da je.
Upravo iz tog razloga, dok sam sjedio pod stablom, sjetio sam se vas i pomislio kako bi bilo lijepo kad bi mi se vi, koji se možete poistovjetiti sa ovim što sam napisao, pridružili u tom procesu podizanja svijesti! Kada bismo svakog dana u određeno vrijeme, svatko u svom području djelovanja, zajednički bili povezani u svjesnoj namjeri širenja ljubavi i podizanja frekvencije, stvorili bismo mrežu koja bi predstavljala novi obrazac življenja. Princip je istovjetan funkcioniranju sinapsi u našem mozgu. Sinapse su anatomske i funkcionalne veze između stanica mozga. Sinapsa je spoj koji dopušta neuronu da proslijedi električni ili kemijski signal određenoj stanici. Kada određeni postupak ponavljamo više puta, u našem mozgu se stvaraju sinaptičke veze koje pogoduju takvom ponašanju, odnosno, u budućim slučajevima olakšavaju reprodukciju baš takvog ponašanja, a ne nekog drugog, sve dok s vremenom ono ne postane automatsko. Tako se stvaraju navike. Možda ste primijetili da ljudi koji imaju negativan pogled na život nastavljaju razmišljati negativno čak i kad su okolnosti oko njih pozitivne. Razlog tome leži baš u činjenici da su njihove "negativne" sinaptičke veze toliko očvrsnule da po inerciji navode na negativno razmišljanje.
Ono što je potrebno da bi se stare navike napustile je tek svjesna odluka da se stvore nove. Kada je taj svjesni impuls prisutan, u našem mozgu se stvaraju paralelne sinaptičke veze, pa čak i nove moždane stanice koje nam omogućavaju da preusmjerimo svoj način razmišljanja. Događa se takozvano prespajanje. Dakle, kao što su sinapse sastavni dio našeg mozga, tako i svi mi zajednički tvorimo jedan globalni mozak, kolektivnu svijest. Mi smo, slikovito rečeno, sinapse svijeta. Sinaptičke veze tog globalnog mozga do sada su uglavnom podržavale uvjerenje o odvojenosti i stvorile naviku otuđenosti i indiferentnosti. No sada je vrijeme da sve više nas svjesno stvori nove veze, veze koje će omogućiti da signal jedinstva i ljubavi slobodno može strujiti cijelim svijetom.
Sve što trebate učiniti da bi se to dogodilo je svjesno, iz srca živjeti u sadašnjem trenutku. Prije nego što pristupite samom tom procesu svjesnog podizanja vibracije i širenja ljubavi, provedite određeno vrijeme u prirodi, ili na bilo kojem mjestu koje vam omogućava da stupite u dodir sa svojom dušom, sa svojim istinskim bićem. Pokazatelj da se nalazite u domeni srca bit će dubok i snažan osjećaj zahvalnosti koji će izvirati iz vas. Tada će se ovaj proces dogoditi sam od sebe, zapravo, vi ćete ga s radošću htjeti provoditi. Štoviše, ovaj proces predstavlja snažno duhovno iskustvo za svakog pojedinačno, tako da istovremeno dok podižete razinu svijesti, vi činite nešto što će potaknuti vaš vlastiti duhovni rast. Mjesto na kojem ćete provoditi taj proces samim vašim svjesnim djelovanjem će postati sveto mjesto. Vaša energija zahvalnosti i ljubavi utisnut će pečat u polje tog prostora i ono će postati centar iz kojeg će se ta energija slobodno širiti i uravnotežavati energije okolnog prostora. Ne podcjenjujte snagu vaše vlastite svijesti. Sve je međusobno povezano, i sve utječe na sve drugo. Zajedničkim djelovanjem stvorit ćemo mrežu svetih mjesta, a intenzitet naše zajedničke svjesne namjere i ljubavi stvorit će energiju koja će poput vala obuhvatiti cijeli svijet.
Ovakve inicijative već su bile pokretane u svijetu, doduše, ne sustavno i uglavnom na lokalnim razinama, ponekad tek u eksperimentalne svrhe, no učinci koje su polučili bili su doista zapanjujući. Lynne McTaggart u knjizi "Polje" navodi primjer jednog takvog eksperimenta:
"Utemeljitelj transcendentalne meditacije (TM) Maharishi Mahesh Yogi tvrdi da individualni stres vodi do svjetskog stresa, te da mir u skupini vodi ka miru u svijetu. Pretpostavio je će se broj konflikata svih vrsta - ubojstava i drugih zločina, zloporaba droga, pa čak i prometnih nesreća - smanjiti ukoliko jedan posto ljudi na određenom području prakticira TM, odnosno ako kvadratni korijen jednog postotka izvodi TM-sidhi, napredniju i aktivniju vrstu meditacije. Ideja pretpostavlja da redovitim prakticiranjem transcendentalne meditacije stupamo u vezu s osnovnim poljem koje povezuje sve stvari: zamisao koja je vrlo slična Polju nulte točke. Kada bi dovoljno velik broj ljudi meditirao, koherencija bi "zarazila" cjelokupnu populaciju. U Organizaciji transcendentalne meditacije to su nazvali "superzračenje", jer slično kao što supraradijacija u mozgu ili u laseru stvara koherenciju i jedinstvo, tako meditacija djeluje na ljudsko društvo. Istraživanje u trajanju od dva mjeseca, National Demonstration Project, kojega su 1993. godine proveli u Washingtonu DC, dalo je sljedeće rezultate: kada je tamošnja skupina za super-zračenje narasla na četiri tisuće članova, razina nasilnog kriminala, koja je postojano rasla prvih pet mjeseci te godine, pala je na dvadeset i četiri posto, te nastavila padati sve do kraja eksperimenta. Čim se skupina razišla stupanj kriminaliteta opet je porastao. Studijom su dokazali da učinak nije mogao biti posljedica promjenjivih činitelja kao što su vrijeme, policija ili neka posebna kampanja protiv kriminala. Slični rezultati dobiveni su i u jednom drugom istraživanju koje je obuhvatilo dvadeset i četiri grada u Sjedinjenim Državama: svaki put kada je u nekom gradu jedan posto stanovnika započelo redovito izvoditi transcendentalnu meditaciju, stupanj kriminaliteta pao je na dvadeset i četiri posto. Naknadno istraživanje obuhvatilo je četrdeset i osam gradova, od kojih je u 24 njih jedan posto građana meditirao. U gradovima s jednim postotkom meditanata zabilježili su 22-postotni pad kriminala i 89-postotno smanjenje kriminalnog trenda, dok se u kontrolnim mjestima kriminal povećao za 2%, a kriminalni trend za 53%. Organizacija TM istraživala je čak i mogućnost da skupna meditacija utječe na mir u svijetu. U studiji iz 1983. godine, kada se u Izraelu održavao poseban sabor Transcendentalne meditacije, dva su mjeseca svakodnevno pratili borbe između Arapa i Izraelaca. U danima kada je meditiralo mnogo sudionika Sabora broj ratnih žrtava u Libanonu smanjio se za sedamdeset i šest posto, a smanjio se i stupanj lokalnog kriminaliteta, prometnih nesreća i požara. I u tom istraživanju uzeti su u obzir sporedni utjecaji kao što je vrijeme, vikendi i praznici."
Kako će svatko od vas provoditi ovaj proces ostavljam vama na izbor jer smatram da bi utvrđivanje nekakvih čvrstih uniformiranih obrednih šablona nekima samo predstavljalo smetnju s obzirom da svatko ima svoj jedinstven način povezivanja sa vlastitim bićem. Jedino što je bitno da bi proces bio djelotvoran je da nam namjera bude zajednička i da svatko kad pristupa tom procesu bude svjestan da u tom nastojanju nije sam, nego da postoje i drugi ljudi koji u to vrijeme zajedno s njim djeluju na ostvarivanju zajedničke vizije. Moj prijedlog je da proces započnemo oko pola devet sati navečer, jer mi se to čini kao vrijeme kada mu se više-manje svatko može posvetiti. Namjera je da širimo ljubav svoj svojoj braći i sestrama kako bi se svi prisjetili suštinske istine, da smo svi jedno, da je Zemlja naša Majka, da je ovaj Život svet i da smo ovdje kako bi zajednički živjeli u miru i slavili ga. Dok šaljete ljubav svima, možete vizualizirati kako ona dotiče sve ljude diljem svijeta kojima ju šaljete i iscjeljuje sva neslaganja, nesporazume i sukobe. Možete vizualizirati ljude različitih naroda i kultura kako se bude i postaju svjesni te istine. Možete vizualizirati ljude svijeta kao produžetak vaše vlastite obitelji. Što god radili, najvažnije je da intenzitet ljubavi koju šaljete bude iznimno snažan, da bude jednak intenzitetu koji osjećate prema vama dragim osobama i da svaka ta namjera koju izrazite bude iskrena i dolazi iz srca. Proces uvijek započnite i završite zahvalnošću.
Kada proces završi, nastavite i dalje održavati tu visoku razinu vibracije. Tijekom dana, kad god ste u prilici, šaljite ljubav i blagoslove ljudima s kojima dolazite u doticaj, ljudima na cesti, u tramvaju, autobusu, gdje god se nalazili, zrcalite im istinu da smo svi povezani. Neka svatko od vas bude živući primjer te nove svijesti. Zamislite potencijal takvog djelovanja. Mahatma Gandhi je o tome rekao: "Možda nikada nećete znati kakvi su rezultati vašeg djelovanja, no ako ne poduzmete ništa, neće biti nikakvih rezultata."
Ovo je moj iskreni poziv na zajedničko podizanje svijesti koji upućujem svima vama koji ste odvojili vrijeme da pročitate ovaj post i koji u svom srcu osjećate ljubav prema čovječanstvu i Zemlji i želite doprinijeti stvaranju novog svijeta. To je zapravo poziv Majke Zemlje kojeg ja, evo, samo prenosim.
Nadam se da ćete čuti ovaj zov duboko unutar vas samih i odazvati se, već večeras...
Ukoliko ćete se odazvati, za sva pitanja i zanimljive prijedloge stojim na raspolaganju. Možete mi poslati mail na novavizija@yahoo.com
U sljedećim poglavljima, Carey objašnjava pravu prirodu trećeg oka. Prema njemu, svjetiljka tijelu ili treće oko, o kojem se govori u Bibliji je talamus, dok epifiza, zajedno sa hipofizom čini sastavni dio tog oka. Premda postoji mnogo izvora koji ulogu trećeg oka pripisuju epifizi, detaljnijim proučavanjem došao sam do zaključka da to, prema svemu sudeći, kao što ćete vidjeti u tekstu, ipak nije sasvim točno. Još jedna od zanimljivih stvari je objašnjenje Ivanovog krštenja Isusa u rijeci Jordan. Nadam se da će onima koji su pročitali prethodni post, ovaj još dodatno proširiti vidike.
OPTIČKI TALAMUS
Optički Talamus, što znači "svjetlo komore" je unutarnje ili treće oko, smješteno u središtu glave. Ono povezuje epifizu i hipofizu. Optički živac izlazi iz tog "jednog oka". "Oko je svjetiljka tijelu. Stoga, ako ti je oko zdravo (jedno, op.prev.) cijelo će ti tijelo biti u svjetlu", "Svijećnjak" ("Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost" op.prev.), "Mudre Djevice" ("Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!' Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!', - Matej 25:1-13, op.prev.) i ostali tekstovi u Novom Zavjetu odnose se na to jedno oko.
(Zanimljivo je da, ako pogledate kralježnicu, lako ju možete usporediti sa drškom svijećnjaka, dok talamus iznad nje nalikuje svjetlu svijeće, op.prev.)
Potražimo sada ulje koje hrani tu predivnu svjetiljku, Svevideće oko.
Sve dok ne shvatimo značenje riječi "Isus" i "Krist" nećemo razumjeti Bibliju koja je napisana na grčkom i hebrejskom te opetovano prevođena kroz stoljeća.
Riječ Isus dolazi od grčke riječi Ichthos, što znači riba (zbog mirisa ribe koji ima psihofizičko sjeme, op.prev.). Riječ "Krist" označava supstancu uljne konzistencije, pomadu, ili premaz. Lakovi, premazi i boje se koriste kako bi se očuvalo drvo, papir ili tkanina, te u tom smislu postaju spasitelji ili oni koji čuvaju. (Saviour – na engleskom znači spasitelj, očuvatelj. Krist samim time postaje spasitelj, ulje ili premaz, onaj koji čuva sjeme Isusa na njegovom putu do talamusa. Pogledajmo sada što Carey kaže o tome tko je Ivan Krstitelj., op.prev.)
Misteriozne okolnosti povezane sa biblijskom pričom o Ivanu Krstitelju kao i informacije dane u Smithovom biblijskom Rječniku dokazuju božansko porijeklo onoga što je nazvano "Ivan", ali što znači "ulje" na grčkom. Rečeno je da je Ivanov otac svećenik Abia, ili Abijah. Ovo potonje, na hebrejskom znači "Čiji otac je Jahve". Jahve je gornji mozak, Preuzvišeni, "kristalna rosa" koja se spominje u srednjovjekovnom hebrejskom.
Prije nego je ulje podignuto od strane sjemena, dajući pritom desetinu Gospodinu, nosi naziv "prirodno" ili "divlje", "ne kultivirano", poput divljeg meda divljeg cvijeća. Dakle, Ivan je bio divlji čovjek, urođenik. Parabola? Naravno!
"Njegova hrana bijahu skakavci i divlji med."
Epifiza i hipofiza izlučuju tekućine koje se nazivaju medom i mlijekom u svetim spisima.
Skakavci označavaju onoga koji uništava, proždrljivca i neumjerenika.
Ponovljeni zakon 28:42, "Sva tvoja stabla (stablo života i njegov plod) i rod sa zemlje tvoje postat će plijenom skakavaca (seksualne želje)."
Neka se čitatelj sjeti da je Biblija tajna doktrina, odnosno, ono što se odnosi na unutarnje, a ne na izvanjsko. Bilježenjem izvanjskih stvari bavi se povijest.
Ivan, divljak je konzument ploda sa stabla života, koji na sebi ima pojas od devine dlake (Deva=Camel na engleskom, op.prev.) što dolazi od trećeg slova hebrejskog alfabeta, Gimel, što označava muški spolni organ. Ali Ivan, poput razmetnog sina se predomislio i navodno rekao: "Poslije mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu svezu na obući."
(Dakle, Ivan označava ulje kakvo nalazimo kod čovjeka koji je sklon neumjerenom načinu življenja, kojim upravljaju niža priroda i niže strasti. Kada u rijeci Jordan (kralježnici) na području solarnog pleksusa naiđe na psihofizičko sjeme ili božansku iskru, događa se krštenje, ili pomazanje. Zato u Matejevom evanđelju nalazimo zanimljiv dijalog: "Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. A Ivan ga odvraćaše govoreći: "Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!" Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom." - Matej 3:13-16. Što ovdje znači "volja Božja"? Znači da je nužno da se dogodi pomazanje sjemena uljem kako bi ga to sjeme moglo podići do talamusa, odnosno, kako bi se svijest podigla iz niže prema višim razinama. Krštenje, ili pomazanje je trenutak koji označava buđenje svijesti u pojedincu, op.prev.)
Isus nije bio Spasitelj sve dok nije kršten u rijeci Jordan. Tada je postao "Ljubljeni sin". (I odmah, dok je izlazio iz vode, vidje gdje se otvaraju nebesa i Duha gdje poput goluba silazi na njega. Dođe glas s neba: "Ti si Sin moj Ljubljeni, koga sam odabrao" – Marko 1:9-12, op.prev.). Golub označava klicu koja se spušta iz sive tvari u mozgu duž kralježnice.
Supstanca Krist dala je električnu ili magnetsku snagu sjemenu da prijeđe živce kod Golgote bez dezintegracije ili umiranja.
Razapeti znači ojačati, ili povećati snagu tisuću puta. Kada je pokršteno sjeme prešlo živce kod Golgote, zastor hrama se razderao na dva dijela i došlo je do potresa, i tom prilikom svi mrtvi su uskrsnuli, odnosno, generativne stanice tijela su probuđene ili obnovljene.
(Ovo je jedini opis raspeća koji govori o potresu i uskrsnuću mrtvih, i pojavljuje se samo u Matejevom evanđelju, te je svakako jedna od onih nelogičnih biblijskih priča o kojima sam govorio u prethodnom postu, koja se ne uklapa po logici ako Bibliju tumačimo doslovno. U cijelosti, taj opis glasi: "I gle! Hramski se zastor razdera na dvoje, od vrha do dna; zemlja se potrese, pećine se raspuknuše, a grobovi otvoriše, te uskrsnuše mnoga tjelesa pravednika što bijahu umrli." - Matej 27:51-52.
Nekome tko ovo pročita i prihvati kao doslovan događaj, ukoliko ne guta sve kao ovca, nameće se nekoliko pitanja: zašto bi se zastor hrama razderao, i uopće, kakve veze zastor hrama ima s bilo čime, zašto bi se dogodio potres, i zašto bi pobogu, tjela mrtvih pravednika uskrsnula u trenutku Isusove smrti kad je Isus bio prvi čovjek koji je, prema učenju Crkve, pobijedio smrt? Očigledno je da postoji dublje, smislenije objašnjenje, koje slijedi u nastavku, op.prev.)
Sjeme upija i podiže dragocjeno ulje koje teče niz kičmeni stup ravno do križa, gdje "Kalež" (pokrov mineralnih soli u medulli oblongati) biva otklonjen ("Oče moj! Neka me mimoiđe ovaj kalež..." - Matej 26:39, op.prev.), što oslobađa dragocjeno ulje. Ta prosvjetljujuća supstanca zatim ulazi u talamus, i "daje svjetlo svima koji borave u kući" ili komori.
Raspeće ili križanje životnog sjemena daje snagu koja izaziva titranje epifize (zemlja se zatrese i hramski zastor razdere) u tom stupnju koji uzrokuje da "komora" (talamus, op.prev.) ispuni "čitavo tijelo svjetlom" i pošalje vibraciju duž optičkog živca prema fizičkom oku i na taj način "slijepima vrati vid".
U svakom mozgu postoji bezbroj uspavanih (neaktivnih, op.prev.) moždanih stanica, koje čekaju "mladoženju" ili prepoznavanje "Krista u tijelu", koji će ih pokrenuti, animirati, odnosno uskrsnuti. (uskrsnuli mrtvi pravednici, op.prev.)
Posvuda možemo vidjeti dokaze o buđenju uspavanih moždanih stanica. Duhovni fenomeni, višestruke osobnosti, mentalna telepatija te ostale srodne manifestacije postaju objašnjive ako dopustimo da uspavane moždane stanice mogu procvjetati i funkcionirati prema novim konceptima. Znamo da postoji na milijune uspavanih moždanih stanica u cerebrumu, posebno u "Najuzvišenijem" dijelu, sjedištu duhovnih osobina; ili, možemo reći, ključu, koji, kada ga dotakne životvorna tekućina oslobođena procesom fizičkog obnavljanja (regeneracije), dovršava ujedinjenje sa Egom. (Carey koristi pojam Ego da bi opisao dušu, odnosno, višu svijest, a ne uskogrudni tjelesni ego, op.prev.) I tada tvrdnja "Ja i moj Otac smo Jedno" postaje živući grom i blještavo svjetlo sa Sinaja, umjesto popularnog epigrama bez ikakvog značenja.
Uspavane moždane stanice možemo usporediti sa cvijetom koji je još uvijek pupoljak; no kada ih dosegne supstanca potrebna za njihov razvoj, pupoljci se otvore, ili razviju, a zatim titraju snagom koja uzrokuje spoznaju novog rođenja, "Rođenja odozgo".
(Ovo neodoljivo podsjeća na podizanje kundalini energije koja otvara lotus od tisuću latica, kao što se spominje u indijskim Vedama, op.prev.)
"Onaj koji je rođen od Boga, neće griješiti, jer njegovo sjeme ostaje u njemu."
I zato je Pavao govorio: "Bit ćemo promijenjeni u treptaju Oka", ne očiju, nego optičkog talamusa, "jednog", ili usavršenog oka.
Optički talamus odgovara znaku Ovna i kada se potpuno razvije kroz proces fizičke regeneracije, inicijat se podiže iz Zemaljskog kraljevstva životinjskih želja koje se nalazi ispod solarnog pleksusa, do epifize koja povezuje mali mozak, hram Duhovnog Ega, sa optičkim talamusom, trećim okom.
Ovim procesom obnavljanja, milijuni uspavanih stanica mozga uskrsnu i postaju aktivni, i tada čovjek više ne vidi kroz tamno staklo, nego okom duhovnog razumijevanja.
Careyjeva tvrdnja da talamus predstavlja treće oko, čini se da nalazi svoju potvrdu u jednom posebno zanimljivom i mističnom simbolu drevnog Khemeta (što je u vrijeme od prije nekoliko tisuća godina bilo izvorno ime za Egipat) – Oku Horusa!
Pogledamo li taj simbol, vjerojatno nećemo uočiti ništa posebno, jer se naizgled radi tek o stiliziranom prikazu oka. No, zadržimo li se malo dulje na promatranju samog simbola, pod uvjetom da smo donekle upoznati sa anatomijom mozga i pozicijom talamusa, odmah ćemo uočiti kako određeni elementi u ovom simbolu zapanjujuće odgovaraju rasporedu organa u samom mozgu.
Krenimo redom. Pogledajmo najprije sam simbol još jednom.
Sada, pogledajmo kako mozak i njegovi sastavni dijelovi izgledaju u presjeku.
Neće nam trebati dugo da uvidimo podudarnost. Ako preklopimo simbol sa presjekom mozga, dobivamo sljedeće:
Dakle, iz ovog prikaza se jasno vidi kako se pojedini sastavni dijelovi i njihov raspored u mozgu savršeno poklapaju sa samim simbolom Horusovog oka. (ilustracije nisu baš najsretnije, no ipak služe svrsi i najbolje su koje sam uspio pronaći na tu temu.)
Šarenica oka = talamus.
Obrva = corpus callosum
Ravna linija koja se okomito spušta ispod oka = moždano deblo (medulla oblongata, pons, kralježnica)
Spiralna linija = mali mozak (cerebellum)
Suzni kanal = hipofiza (pituitary gland)
Lijevi rub oka = epifiza (pineal gland)
Ono što nam je preostalo, a izgleda kao da se ne uklapa u ovaj prikaz jesu dvije produžene linije od kojih se jedna nastavlja na "obrvu", a druga, ispod nje, zatvara donji dio oka sve do hipofize. Ako slijedite te linije i njihov oblik, u njima ćete prepoznati oblik moždanih klijetki. Moždane klijetke su četiri povezane šupljine unutar mozga koje su ispunjene cerebrospinalnom tekućinom. Izgledaju ovako:
Sličnost je naprosto zapanjujuća.
Reći da je sama epifiza treće oko jednako je kao da kažemo da bjeloočnica sama za sebe, bez šarenice i rožnice čini oko. Treće oko je cjelina koja se sastoji od epifize, hipofize i talamusa u središtu glave.
Na Youtubeu možete pogledati jedan zanimljiv video prilog koji govori o tome.
Talamus se sastoji od dva režnja koja su nazvana talamična tijela. Dva talamusova režnja povezana su cjevastim klupkom živčanih vlakana u njihovom središtu, koje se zove massa intermedia. Enciklopedija Britannica opisuje talamus kao glavni centar za prijenos osjetilnih i motoričkih signala, odgovoran za naš osjećaj prostora, koji također ima ulogu u reguliranju svjesnosti, spavanja i pozornosti. Kada jedan dio neokorteksa komunicira s drugim, komunikacija se odvija preko talamusa. Na površini talamusa nalazi se tanak sloj stanica koji se zove nucleus reticularis, koji regulira prijenos informacija inhibitorskim utjecajem na cijeli talamus. Nucleus reticularis ima važnu ulogu u usredotočavanju pozornosti na način da filtrira bezbrojne impulse koji nadiru u mozak u svakom danom trenutku. On osigurava da sve poruke budu uređene po prioritetima. Primjerice, kad smo u prostoru u kojem svira glazba i gdje je žamor, dok istovremeno pažljivo slušamo svog sugovornika, sve ostale ulazne informacije bit će automatski potisnute i cenzurirane. Zajedno sa hipotalamusom, talamus djeluje kao prolaz ili stražar između svjesnog ja i nesvjesnih razina, onih razina informacija od kojih se svjesno ja obično odvoji tijekom budnih sati. Talamus djeluje kao središte svjesnosti u tijelu, naše sučelje preko kojeg doživljavamo stvarnost oko sebe. Što je aktivniji, to smo više "stvarnosti" u stanju percipirati, odnosno "vidjeti".
Pogledamo li sliku talamusa odozgo, vidjet ćemo da njegova dva režnja izgledaju točno poput još jednog egipatskog simbola, skarabeja, kukca kojeg su stari egipćani iznimno poštovali. Talamus je jajolikog oblika, poput tijela tog kukca, dok vrhovi bočne moždane klijetke nalikuju rogovima kukca.
Skarabej je egipatski simbol besmrtnosti, obnavljanja i uskrsnuća, povezan sa bogom izlazećeg sunca, Kheprijem. Navodno su egipćani promatrali skarabeja kako gura kuglicu od izmeta po tlu i uvidjeli vezu tog kretanja sa kretanjem Sunca po nebu. Vjerovali su da poput skarabeja, bog Khepri kotrlja Sunce nebom. Sam Khepri je prikazivan kao božanstvo sa glavom skarabeja. Skarabeji su nošeni kao ukrasi i pokapani su zajedno sa umrlima kako bi osigurali ponovno rođenje u zagrobnom životu.
Ezoterijski gledano, crni skarabej predstavlja duhovno 'nerazvijeni' talamus, odnosno 'crnu rupu' ili 'nesvjesno', dok je duhovno aktivirani talamus predstavljen skarabejem zlatne boje koji označava otvoreno treće oko.
U egipatskoj kulturi najčešće se može pronaći prikaz skarabeja sa krilima kako drži solarni disk. Pogledate li pažljivije, vidjet ćete da taj simbol savršeno odgovara tlocrtnom presjeku mozga gdje krila predstavljaju hemisfere mozga dok skarabej u sredini predstavlja talamus.
Simbol Horusovog oka i skarabej, međutim, nisu jedini simboli drevnog Egipta koji predstavljaju dijelove ljudskog tijela. Štoviše, cijeli Egipat vrvi simboličkim prikazima. Jedna od najveličanstvenijih i najmističnijih građevina u cijelom Egiptu, Velika Piramida, također prema nekima predstavlja simbol ljudske glave. Carey, primjerice o Velikoj Piramidi kaže sljedeće: "Bit će otkriveno, u relativno kratkom periodu, da postoje mnoge druge tajne komore unutar ovog izuzetnog spomenika i da je pravi ulaz u njega iz tihe Sfinge. Bez sumnje, budućnost će otkriti druge, prostranije sobe, koje odgovaraju organima tijela. Zatvaranje svih ulaza i izlaza Velike Piramide potvrđuje veliku mudrost i preduviđanje "velikana" koji su znali da će biti potopljeni, vjerojatno dvaput, prije nego što impuls ili duh doba Vodenjaka potakne čovječanstvo da slijedi unutarnji poriv i otkrije misterij piramide dok istovremeno počinje otkrivati velik i čudnovat misterij vlastitog tijela."
Carey, doduše, u knjizi tvrdi da kraljeva i kraljičina komora u odnosu jedna prema drugoj simboliziraju odnos epifize prema hipofizi u glavi. Međutim, pogledamo li presjek mozga i geometrijske odnose između te dvije žlijezde i talamusa, vidjet ćemo da nagib od epifize prema hipofizi iznosi otprilike 45 stupnjeva dok je talamusov nagib u odnosu na hipofizu otprilike između 70-75 stupnjeva, što više odgovara nagibu kraljeve komore prema kraljičinoj komori. Još jedan razlog zbog kojeg mi se čini vjerojatnijim da talamus predstavlja kraljevu komoru umjesto epifize leži u samom značenje riječi. Naime, na grčkom, talamus znači komora.
Istraživač i autor Gary Osborn uvidio je fascinantnu podudarnost kraljeve komore, kraljičine komore i podzemne komore sa talamusom, hipofizom i karotidnom žlijezdom (žlijezda osjetljiva na kemijske promjene u krvi. Ovisno o promjenama razina kisika u krvi, ona služi kao regulator disanja). U tom scenariju, epifiza bi mogla predstavljati dosad još neotkrivenu, tajnu komoru.
I dok su simbolika, sama konstrukcija i namjena Velike Piramide zbog njezine višedimenzionalnosti podložni višeslojnim tumačenjima, jedan hram u Egiptu nedvojbeno svjedoči o dubokom razumijevanju koje su njegovi graditelji imali, o ulozi čovjekovog tijela kao medija preko kojeg se svijest uzdiže od materijalnog prema duhovnom. To je hram u Luxoru. Francuski mistik, matematičar i alkemičar Rene Adolphe Schwaler De Lubicz, čiji je rad dalje nastavio John Anthony West, proveo je petnaest godina sa svojom obitelji u Egiptu proučavajući, mjereći i mapirajući hram u Luxoru, da bi napokon, svoja otkrića i zaključke pretočio u knjigu nazvanu "Hram Čovjeka" (The Temple of Man), u kojoj pokazuje kako ovaj hram predstavlja anatomski prikaz ljudskog tijela. Da bi dočarao podudarnost između različitih dijelova tijela i prostorija hrama, preklopio je preko tlocrta hrama ljudski kostur.
Ono što je dobio bile su savršeno odgovarajuće prostorije čiji su dizajn i raspored odgovarali pojedinom dijelu ljudskog kostura. Na mjestima gdje bi se trebali nalaziti organi, smješteni su stupovi, kipovi, rezbarije i reljefi koji predstaljvaju te dotične organe. No, osim samog hrama, podjednako su značajni bili i obredi koji su se u njemu vršili. Egipatski svećenici bi kroz njega održavali procesije prilikom kojih bi nosili upaljene baklje i hodali prema kraju hrama gdje se anatomski gledano nalaze epifiza i talamus kako bi na taj način simbolizirali proces podizanja kundalini energije koji se događa u svakom pojedincu.
Više o samom hramu možete pogledati u sljedećim isječcima iz dokumentarnog serijala s John Anthony Westom pod nazivom "Magical Egypt" u kojem on detaljno objašnjava simboliku hrama i njegovu svrhu. Svakome bih preporučio da pogleda cjelokupni serijal od osam nastavaka (može se pronaći na torrentu) koji se bavi skrivenom poviješću Egipta, njegovim mističnim simbolizmom, astronomijom, astrologijom i duhovnošću koja je urezana u svaki njegov kameni blok.
Vidimo, dakle, da je proces svjesnog podizanja kundalini energije duž kičmenog stupa prisutan u srži svih kultura i duhovnih praksi kao univerzalni proces preko kojeg se postiže besmrtnost i spajanje s našim višim sebstvom, stapanje sa Svemirom i Beskonačnom inteligencijom. Sve kulture i svi sveti spisi prenose nam istu poruku. U našem tijelu postoji suptilan mehanizam koji omogućava to stapanje, prijelaz iz materijalnog u duhovno kraljevstvo. Nije li na to mislio i alegorijski Isus kada je rekao: "Kraljevstvo Božje je u vama."?
